Generacija Z u Sjedinjenim Državama pokazuje jasnu ideološku pukotinu među spolovima: dok se muškarci uglavnom kreću oko nacionalnog prosjeka, žene masovno odlaze ulijevo i odbijaju klasične partijske etikete.
Prema anketi 19th News/SurveyMonkey, samo 26 % žena iz generacije Z odobrava rad bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, nasuprot 47 % njihovih muških vršnjaka i 43 % ukupnog stanovništva. Taj raskorak ilustrira širi trend – mlade žene sebe sve češće nazivaju „ljevicama”, a ne liberalnim ili demokratskim biračicama.
Motivi za distanciranje od Demokratske stranke slični su diljem zemlje. Sugovornice iz Connecticuta, Sjeverne Karoline, Michigana i Washingtona D.C. tvrde da je „duopol” dvije velike stranke pod jednako snažnim utjecajem krupnog kapitala. Smatraju da umjerenost znači odustajanje od ključnih tema poput dostupnog zdravstvenog osiguranja, prava na pobačaj, klimatske krize i radničkih plaća. Neke, poput 23-godišnje bibliotekarke iz Connecticuta, ističu i vlastito autohtono podrijetlo te važnost suvereniteta zajednice kao dodatni razlog za radikalniji angažman.
Ekonomija u prvom planu Mnoge ispitanice upozoravaju da su socijalna pitanja – od reproduktivnih prava do zaštite LGBT+ zajednice – neraskidivo vezana uz ekonomske uvjete. Nestabilno tržište rada, visoke stanarine i studentski dugovi pojačavaju osjećaj nesigurnosti, pa kompromis doživljavaju kao prijetnju, a ne kao političku vještinu. „Ljudi su preopterećeni golim preživljavanjem – to odgovara milijarderima”, kaže bivša inženjerka koja je zbog otkaza prešla u dostavljačku službu.
Algoritmi protiv žena Istraživanja pokazuju da muškarci iz iste generacije sve češće preuzimaju stav da je feminizam donio više štete nego koristi. Stručnjaci za to okrivljuju društvene mreže čiji algoritmi mladim muškarcima agresivno plasiraju mizogini sadržaj i retoriku internetskih ‘influencera’. Posljedica je dodatno jačanje ideološkog jaza među spolovima.
Za mlade Amerikanke politika je, kažu, stvar samoobrane: odrasle su u doba klimatskih ekstrema, školovale se uz masovne pucnjave i ušle na tržište rada pogođeno nesigurnim ugovorima. U takvom okruženju spremnost na „centrizam” doživljavaju kao luksuz koji si više ne mogu priuštiti. Kratak zaključak: dok god se osjećaju ugroženo, njihova će se orijentacija nastaviti pomicati ulijevo, daleko od tradicionalnih stranaka i još dalje od statusa quo.
