Legendarni srbijanski pjevač Miroslav Ilić posljednjih je dana otkrio detalje o obiteljskom podrijetlu i objasnio zašto se nikad nije odlučio na filmsku ekranizaciju svoga života.
Najprije zvijezda osamdesetih, danas klasik narodne glazbe, Ilić je u emisiji „Život kakav jest” podsjetio da mu je još 1982. ponuđeno da postane glavni lik dugometražnog filma. „Oko 1982., tada sam radio s poznatim menadžerom Rakom Đokićem, u Novom Sadu je postojala produkcijska kuća Panonija. Tada su mi ponudili da snime film prema mojoj pjesmi ‘Zaljubio sam se u djevojku iz grada’. Trebao sam se u njemu pojaviti. Odbio sam. Ne bih volio da se o meni snima film”, objasnio je pjevač.
Ilić je istodobno govorio i o svojoj obiteljskoj prošlosti, naglasivši koliko mu znači znati korijene: „Dugo sam tražio tko sam i što sam. Prije mnogo godina angažirao sam jednog gospodina da mi napravi obiteljsko stablo, kako bih mogao vidjeti odakle dolazim… Prema tim podacima, moji su bili u istočnoj Hercegovini. Tamo je začeto stablo. Neko vrijeme su proveli u Crnoj Gori, u brdima lijevo od Danilovgrada, u selu Vinići.”
Glazbenik je podsjetio i na veze s hrvatskom scenom. Još 1987. Tonči Huljić želio je da upravo Ilić s Magazinom na Splitskom festivalu izvede pjesmu „Ti si želja mog života”. Godinama prije i poslije toga pjevač je održavao prijateljstva s Oliverom Dragojevićem, Mišom Kovačem, Rajkom Dujmićem i Đurđicom Barlović. „Sinko moj, svi smo mi bili jedna velika družina”, prisjetio se vremena kad je u emisiji TV Zagreb otpjevao hit „Čuješ li me, jel ti drago” uz Novi fosili.
U velikom intervjuu ove godine za Slobodnu Dalmaciju kazao je da ga rat nije promijenio „osim što je morao početi pokazivati putovnicu na granici”. Kad je 2000. prvi put nakon sukoba ponovno došao u Hrvatsku, prvi kojemu se javio bio je Mišo Kovač.
Neovisno o odbijenom filmu, Ilićev repertoar – od „Djevojke iz grada” i „Najljepša si kad se smeješ” do „Tako mi nedostaješ” – i dalje puni koncertne dvorane diljem regije, potvrđujući status pjevača koji je uspio ostati izvan trendova turbo-folka i ostati vjeran vlastitom, tradicijski obojenom zvuku.
