Minimalna plaća u Hrvatskoj porasla je 15 posto i sada iznosi 970 eura, čime se zemlja svrstala među najbrže rastuće u Europskoj uniji, pokazuje analiza Eurofounda. Iako taj skok poboljšava kupovnu moć radnika s najnižim primanjima, iznos i dalje ne doseže razinu koju Bruxelles smatra dostatnom za pristojan život.
U Europskoj uniji 21 od 22 države s propisanom minimalnom plaćom ove je godine povećalo taj iznos. Najveći rast bilježe Rumunjska (+23 %), Hrvatska i Bugarska (+15 %), dok Cipar nije mijenjao minimalac. Eurofound napominje da minimalne plaće već dva desetljeća rastu brže od prosječnih i medijalnih, pa se relativni položaj radnika na dnu ljestvice donekle popravio.
Unatoč tomu, hrvatski minimalac čini tek 67 % medijalne plaće (1.233 eura) i 50 % prosječne (1.444 eura), približavajući se, ali još ne dosežući ciljanih 60 % medijalne ili 50 % prosječne plaće koje preporučuje direktiva EU-a iz 2022. Države članice moraju tu direktivu u potpunosti ugraditi do studenoga 2024., no Hrvatska još nije odredila hoće li se držati fiksnih praga ili uvesti fleksibilniji model.
Sindikalni pritisak raste. Nezavisni hrvatski sindikati u srpnju su zatražili hitne pregovore o minimalcu za 2026. godinu, ističući da „razlika između profita kapitala i životnog standarda radnika postaje sve veća”. Na njihov dopis, kažu, još nema odgovora.
Porezne i socijalne politike dodatno određuju stvarnu vrijednost minimalca. U pojedinim zemljama minimalni radnici plaćaju svega 5 % poreza, dok rumunjska stopa ide do gotovo 40 %. Hrvatska je bliže sredini europskog raspona, što znači da raspoloživi dohodak ovisi i o domaćim olakšicama.
Stambeni troškovi pritom ostaju najveći teret. Radnici na minimalcu prosječno izdvajaju 34,8 % plaće za stanovanje, dok ostali zaposleni izdvajaju 26,2 %. Među samcima je više od trećine onih s minimalnom plaćom opisalo troškove stanovanja kao „velik teret”, a gotovo polovica mladih na minimalcu još živi s roditeljima.
Eurofound zaključuje da će rast minimalca pomoći u smanjenju nejednakosti, ali upozorava da bez paralelnih mjera – od pristupačnog stanovanja do poreznih olakšica – minimalna plaća neće biti dovoljna za dostojanstven život i osamostaljenje mladih radnika.