Nova Strategija nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država, koja je krajem prošle godine iscurila u javnost, izazvala je nervozu diljem Europe. Dokument najavljuje da će se Washington još odlučnije okrenuti Indopacifiku i suparništvu s Kinom, čime Stari kontinent prestaje biti „središnja geopolitička pozornica” i postaje, kako se navodi, „važan, ali sekundaran saveznički prostor”.
Prema analizi Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultanta iz INMS-a, u pitanju nije američko napuštanje Europe, nego signal da se Europska unija mora ozbiljnije pobrinuti za vlastitu sigurnost. „Dokument Europi poručuje da se mora početi ozbiljnije brinuti za vlastitu sigurnost i stabilnost”, ističe Milinović, podsjećajući da je proces udaljavanja SAD-a započeo još prije deset godina.
Takav zaokret, smatra, prekida staru europsku naviku oslanjanja na američki nuklearni i konvencionalni kišobran. „Stavlja dramatičnu točku na praksu iz doba Angele Merkel, kada se za vojsku izdvajalo tek 1 % BDP-a jer se vjerovalo da ‘neće biti rata’”, objašnjava. Istodobno vidi i pozitivnu stranu: dokument je „finalni poticaj” za jačanje europske strateške autonomije – od povećanja obrambenih proračuna do snažnije obrambene industrije i većeg broja zajedničkih projekata među članicama EU-a.
Najtvrđi dijelovi strategije naknadno su ublaženi izjavama američkih dužnosnika. Državni tajnik Marco Rubio naglasio je da „transatlantski odnosi i dalje ostaju temelj američke politike”, rečenica koja se, napominje Milinović, nalazi i na samom kraju dokumenta. Zbog toga tvrdnje iz početka i sredine strategije tumači kao „pregovarački instrument” kojim Washington potiče Europu da preuzme veći teret obrane.
Osvrnuo se i na bombastične prijetnje povezane s Grenlandom, koje su se, kaže, „razbile o led realnosti”. Od spominjane mogućnosti invazije ostalo je tek lokalno negodovanje, uključujući bizarnu epizodu u kojoj je jedini Inuit koji je javno podržao američku aneksiju – zbog sramote ostavljen od supruge – završio pretučen u kavani.
Zaključno, Milinović ocjenjuje da će objavljeni dokument „dvostruko ubrzati” europske planove: „Snaga Europe oduvijek leži u njezinim institucijama, tržištu i političkoj kulturi. Sad joj se otvara prilika da toj trojci doda i ozbiljnu vojnu dimenziju.”
