Hrvatska poljoprivreda proživljava najtežu godinu otkako je zemlja 2013. ušla u Europsku uniju, a ključni statistički pokazatelji govore o padu proizvodnje u gotovo svim sektorima te samodostatnosti ispod 50 % u stočarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu.
Željko Mihelić, višestruko nagrađivani proizvođač iz Liča i aktualno najuspješniji poljoprivrednik u Primorsko-goranskoj županiji, tvrdi da su fiskalna opterećenja, složena regulativa i jeftin uvoz domaće proizvođače gurnuli na rub opstanka.
„Ulazak RH u EU najviše su platili poljoprivreda i industrija”, naglašava Mihelić, dodajući kako danas, nakon 12 godina članstva, hrvatska poljoprivreda ostvaruje tek 30 % prosječne produktivnosti ostalih članica.
Problem skupe hrane
Unatoč velikim turističkim prihodima, Hrvatska ne uspijeva iskoristiti sezonu za plasman domaćih proizvoda. Potražnja u špici ljetnih mjeseci višestruko nadmaši trenutačne kapacitete, pa trgovački lanci radije uvoze jeftiniju robu iz Italije, Njemačke ili Nizozemske. Posljedica je, upozorava Mihelić, paradoks visokih cijena u maloprodaji koje zapanjuju i turiste.
Sezonski odliv radnika u ugostiteljstvo i trgovinu dodatno pogađa sektore koji se ionako bore s nedostatkom radne snage, a produktivnost ostaje niska upravo zbog premalo ulaganja u modernu tehnologiju.
Kratki lanci opskrbe kao rješenje
Mihelić vidi priliku u povezivanju lokalnih OPG-ova s vrtićima, školama, studentskim i umirovljeničkim domovima, gdje osnivačima – županijama, gradovima i općinama – poručuje da prednost daju regionalnim proizvođačima: „Zašto naša djeca ne bi jela sir i jogurt nastale od mlijeka krava iz Gorskog kotara, umjesto industrijskih proizvoda od njemačkog ili mađarskog mlijeka?”
EU fondovi potrošeni na – kružne tokove
Premda su europska sredstva trebala modernizirati farme, dobar dio završio je u gradnji nogostupa, kružnih tokova i dječjih igrališta, tvrdi Mihelić. Zamjera državnoj administraciji što poticaje raspršuje na veliki broj gospodarstava s minimalnim iznosima, čime se, kako kaže, „socijalno i politički umiruje teren”, ali se ne povećava proizvodnja.
Poljoprivrednici traže dosljednu kontrolu trošenja novca i jasnu strategiju koja će kapital usmjeriti prema tehnološkoj obnovi, rastu produktivnosti i jačanju konkurentnosti. Bez toga, upozorava Mihelić, Hrvatska će i dalje ovisiti o uvozu, a domaća hrana ostat će preskupa i nedostatna i za građane i za milijune turista.