Michael Phelps, najtrofejniji olimpijac u povijesti, još jednom je otvoreno progovorio o borbi s mentalnim zdravljem koja se skrivala iza njegovih 28 olimpijskih odličja.
Amerikanac iz Baltimorea završio je natjecateljsku karijeru nakon Igara u Riju 2016., gdje je podigao ukupni broj zlatnih medalja na rekordnih 23. Upravo tada javno je priznao ono što je godinama potiskivao – kroničnu depresiju.
„Nije bilo lako priznati da nisam savršen, ali to priznanje mi je olakšalo život i želim i dalje o tome otvoreno govoriti jer hoću da ljudi koji se bore s istim stvarima shvate da nisu sami”, rekao je 39-godišnji plivač, ističući da potpuni oporavak ne postoji: „Imaš dobre i imaš loše dane, ali u ovoj utrci nema ciljne linije.”
Phelps priznaje da je najveće uspjehe gradio pretvarajući unutarnju tjeskobu u motivaciju: „Dok sam plivao, bazen je bio moj bijeg. Iskoristio bih svu ljutnju koja je postojala u meni i pretvorio bih je u motivaciju.” No povlačenje iz sporta značilo je gubitak tog sigurnog prostora, pa je morao naučiti nove mehanizme suočavanja: „U tim situacijama važno je napraviti korak unazad, duboko udahnuti i zapitati se odakle dolaze ti osjećaji.”
Danas je posvećen pomoći drugima. Kaže da su mnogi sportaši žrtve istog uzorka – godinama skrivaju slabosti kako ne bi pokazali pukotine protivnicima. „Dva desetljeća sam se bojao govoriti o tome, danas me teško možete zaustaviti”, poručio je, pozivajući sve koji se dvoume oko prve terapije: „Pokušajte jednom, molim vas, nemojte odustajati.”
Phelps se tako, možda i važnije od medalja, svrstao među glasne zagovornike brige o mentalnom zdravlju – poruka koju želi pretvoriti u novu pobjedničku seriju, ovaj put izvan bazena.