Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i u devetom desetljeću života nastavlja neumorno zagovarati mir i podsjećati na zaboravljene lekcije prošlosti. U razgovoru je oštro kritizirao sve prisutniju militarizaciju planeta, ali i selektivno pamćenje ključnih poglavlja hrvatske povijesti.
„Imam tu sreću – ili nesreću – da sam preživio Drugi svjetski rat. Bio je brutalan… ubijalo se na svakom koraku!”, kaže Mesić pa dodaje da današnje skandiranje ustaških pozdrava pokazuje koliko je obrazovni sustav zakazao. Podsjetio je na pokolj u Sloboštini 1942., gdje su ustaše u samo osam dana usmrtile 1 362 civila, te naglasio nužnost da mladi nauče o Jasenovcu kao „najvećem zločinu koji se kod nas dogodio”.
Partizanske zasluge, tvrdi, nepravedno se brišu iz kolektivnog sjećanja: „Partizani su oslobodili Hrvatsku u granicama koje danas imamo, a branitelji su te granice obranili. Danas se spominju samo branitelji, kao da prije njih nitko nije učinio ništa.”
Prisjetio se i vlastitog zatvora u Staroj Gradiški 1970-ih zbog borbe za veću demokraciju, ali i industrijskog napretka Jugoslavije. „Jedna mala Jugoslavija postala je centar okupljanja pola svijeta. Titu je na sprovod došlo više od 150 državnika”, podsjetio je, istaknuvši kako je i njegova nasljednica Kolinda Grabar Kitarović iskoristila tadašnju putovnicu za školovanje u SAD-u.
Osvrnuo se i na rane političke dane kada je, bez potpore Partije, u Sabor SR Hrvatske ušao kao jedini zastupnik grupe građana: „Izbacili su me iz Partije, ali građani su me kandidirali i pobijedio sam.” Kasnije je sudjelovao u osnivanju HDZ-a, što danas komentira uz osmijeh: „Nema čovjeka bez mrlja u biografiji.”
Najviše ga brine suvremena retorika sukoba. „U Europi danas nema lidera. Svi gledaju što će Amerika. Merkel je govorila da se ratom ništa ne rješava – i bila je u pravu”, kaže. Posebno upozorava na utrku u naoružanju: „Sad se naoružavamo – a protiv koga? Imamo 12 Rafalea, hoće li to promijeniti svjetsku situaciju? Još je ostalo nuklearno oružje, a ako ono krene, nikoga više neće biti.”
Za rast euroske desnice krivi „održavanje ratne atmosfere” koja koristi industriji oružja te „onima koji na tome zarađuju”. Kao rješenje nudi – diplomaciju. „Vjerujem da će svijet doći do razuma i početi razgovarati o miru. Da se o miru govori koliko i o ratu, Ujedinjeni narodi imali bi mnogo veću ulogu.”
Komentirajući rat u Ukrajini, naglašava da je konflikt bio izbjegliv: „Rusija nije smjela prijeći granicu, ali dio Ukrajine naseljen Rusima tražio je autonomiju i to je dogovoreno u Minsku. Nekome očito nije odgovaralo mirno rješenje, a sada imamo milijunske žrtve. Sve se moglo riješiti diplomatski.”
Mesićeva poruka ostaje ista kao i tijekom cijele karijere: podsjećati na zločine kako se ne bi ponovili te uporno zagovarati dijalog umjesto oružja. „Rat je najveća ljudska tragedija. Bez razgovora i razumijevanja ponovno ćemo ponavljati iste pogreške.”