Poziv talijanske premijerke Giorgije Meloni da se francuska desnica ujedini ponovno je rasplamsao raspravu u Parizu o mogućoj „talijanskoj formuli” za izlazak iz političke blokade.
Na skupu u organizaciji europarlamentarke Marion Maréchal Meloni je poručila da bi zajednički front „ponudio snažnu i vjerodostojnu alternativu milijunima francuskih građana”. U Rimu joj je takva strategija donijela pobjedu 2022., kada je njezin Fratelli d’Italia stao rame uz rame s Lega Mattea Salvinija i Berlusconijevom Forza Italijom.
Francuska verzija uključivala bi Les Républicains (LR), Rassemblement National (RN) Marine Le Pen i Reconquête Érica Zemmoura. No plan zasad odbijaju i čelnik LR-a Bruno Retailleau i sama Le Pen, koja tvrdi da „ne vjeruje u to”. Unatoč otporu, stabilnost rimskog trojnog saveza pomno se analizira na desnom spektru francuske politike.
Profesor Marc Lazar bilježi da je dio konzervativaca zahvatila „melonimanija”. Ipak, talijanski model teško se preslikava, upozorava istraživač Lorenzo Castellanin: „U Italiji se dvije trećine mjesta u parlamentu dijeli razmjernim sustavom, što stranke prisiljava na predizborne sporazume, za razliku od Francuske.”
Nakon što je od 2017. veći dio centra preuzeo Emmanuel Macron, LR se sve više pomiče udesno. Bivši predsjednik stranke Éric Ciotti već je na parlamentarnim izborima 2024. sklopio sporazum s krajnjom desnicom. Retailleau i vodeći stranački strateg Laurent Wauquiez pooštrili su retoriku o migracijama, a novim glavnim protivnikom proglasili La France Insoumise (LFI) Jean-Luc Mélenchona.
Takvo pozicioniranje otvara vrata lokalnim dogovorima s RN-om. Senator Roger Karoutchi kaže da bi LR mogao stati iza kandidata koje podupire krajnja desnica „ako se pokažu najbolje plasiranima, uključujući i u prvom krugu, kako bi se spriječila opasnost od LFI-ja”. Maréchal pak ističe da danas „na desnici i u nacionalnom taboru postoji široki konsenzus” barem da svi „sjednu za isti stol”.
Najveća prepreka ostaje Le Pen. Ona je dvaput ušla u drugi krug predsjedničkih izbora zahvaljujući antielitističkom stavu i zasad odbija formalno partnerstvo s tradicionalnom desnicom. No situacija bi se mogla promijeniti ako bude diskvalificirana na pet godina u slučaju zlouporabe sredstava Europskog parlamenta. „U tom bi slučaju bilo moguće okupiti se oko drugog kandidata”, smatra Castellanin.
Raspad centrističkog bloka oko Macrona i sve oštrija rasprava o proračunu za 2026. sugeriraju povratak jasne podjele lijevo-desno. U kuloarima RN-a već se govori da Francuska „klizi prema novoj bipolarizaciji”.
