RIM – Dugonajavljeni plan premijerke Giorgie Meloni za „olakšanje srednjem sloju” suočava se s kritikama nakon što su prve analize pokazale da će najveću korist osjetiti kućanstva s višim primanjima, a ne građani koje Vlada naziva „srednjom Italijom”.
Prema nacrtu proračuna za 2026., Vlada namjerava spuštiti graničnu stopu poreza na dohodak za zarade između 28 000 i 50 000 eura – s 35 % na 33 %. Mjera košta oko 2,9 milijardi eura i predstavlja se kao odgovor na stagnirajuće plaće i inflaciju koja nagriza kupovnu moć.
Međutim, modeli talijanskog državnog zavoda za statistiku (Istat) pokazuju da bi više od 85 % ukupne koristi otišlo na dva najviša kvintila dohodovne ljestvice. Prosječna dobit kretala bi se od oko 100 eura za najsiromašnije do više od 400 eura za najbogatije obitelji.
Slične rezultate iznio je i Parlamentarni proračunski ured. Njegova predsjednica Lilia Cavallari upozorila je zastupnike da „otprilike pola fiskalnog troška koristi gornjih 8 % poreznih obveznika – onih s primanjima iznad 48 000 eura godišnje”. Upravo menadžeri dobivaju prosječno 408 eura, bijeli ovratnici 123 eura, samozaposleni 124 eura, umirovljenici 55 eura, a radnici 23 eura.
U zemlji u kojoj je medijan individualnog dohotka oko 20 000 eura, a medijan kućanstva 30 000 eura, brojke su potaknule novi val rasprave o tome tko se uopće smatra srednjom klasom.
Politički analitičar Lorenzo Pregliasco ističe kako „nemamo precizne podatke o glasanju prema prihodima, ali društvenu klasu možemo procijeniti prema obrazovanju, zanimanju i mjestu stanovanja”, dodajući da je desni centar pretežno zastupljen u nižim i niže-srednjim slojevima.
Zastupnica vladajuće Braće Italije Antonella Zedda odbacuje prigovore: „Mjera se odnosi na 13 milijuna obveznika – tri četvrtine ih prijavljuje manje od 50 000 eura godišnje. Otac s jednim prihodom i plaćom od 50 000 eura nije bogat. Djelovali smo za dobrobit zemlje, a ne radi političkog profita.” Naglašava i da je riječ o dijelu šire reforme vrijedne 21 milijardu eura.
Oporbeni ekonomist i zastupnica Demokratske stranke Maria Cecilia Guerra tvrdi suprotno: „Stvorili su pomutnju oko toga tko je bogat, a tko nije. Netko s 40 000–50 000 eura nije bogat – ali netko sa 150 000 jest. Ova intervencija najviše koristi onima na vrhu, uključujući i najbogatije.”
Guerra dodaje da je, promatra li se po kućanstvima, neravnoteža još izraženija: „Riječ je o proračunu koji znatna sredstva usmjerava onima kojima nisu nužno potrebna.”
Dok parlament raspravlja o konačnom tekstu proračuna, ključno će pitanje ostati isto: hoće li obećano „srednjeklasno olakšanje” doista stići do većine Talijana ili će najveći rezovi poreza završiti u džepovima onih koji su i dosad imali najdeblje lisnice?
