Posljednji val nasilnih događaja u kojima sudjeluju maloljetnici – od školskog vršnjačkog nasilja do navijačkih okršaja – ponovno je otvorio dilemu gdje je granica između javnog interesa i mogućeg poticanja novih izgreda. Pitanje je postalo još osjetljivije nakon što je nekoliko maloljetnika povezano s podmetanjem požara u zgradi Vjesnika.
Ured pravobraniteljice za djecu podsjeća da su mediji obvezni „voditi računa o maksimalnoj zaštiti djetetova identiteta, obiteljskih prilika ili okolnosti iz kojih bi se posredno moglo zaključiti o identitetu djeteta”. U Uredu naglašavaju da je stalno izvještavanje o nasilju „rijetko u interesu maloljetnika”, te skreću pozornost na izmijenjeni Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji od 2024. sadrži i jasne naputke za novinare.
Preporuke uključuju:
• izbjegavanje stigmatizirajućih izraza poput „banda maloljetnika” ili „mali nasilnik”;
• fokus na uzroke i prevenciju umjesto na senzacionalističke detalje;
• upućivanje čitatelja na mjesta gdje djeca i roditelji mogu potražiti pomoć.
Sociolog i dugogodišnji istraživač navijačkih skupina Dražen Lalić upozorava da mediji hodaju po tankoj liniji: ako ignoriraju incidente, gube profesionalnu vjerodostojnost; ako ih previše naglašavaju, riskiraju da „mladi nasilnici jedni od drugih preuzmu štafetu pažnje”. Podsjeća da navijačke grupe često računaju upravo na vidljivost: „Bez medijske pozornosti oni gube i razlog postojanja.”
Kao primjer navodi nedavni vulgarnim transparent na utakmici u Podgorici. Javni servis, smatra Lalić, tu je informaciju „prešutio”, i time propustio dati javnosti relevantnu vijest: „Ako nas netko sramoti, imamo pravo to znati kao građani koji plaćamo pretplatu.”
S druge strane, Ured pravobraniteljice naglašava da je konstruktivno izvještavanje važan alat u borbi protiv vršnjačkog nasilja jer osvještava problem i pokazuje put prema rješenjima. Ključ je u tonu – bez glorificiranja počinitelja i bez etiketa koje bi mogle pratiti maloljetnika cijeli život.
Na urednicima, reporterima i producentima ostaje da svaki incident procijene kroz prizmu javnog interesa, ali i prava djece da ne budu izložena sekundarnoj viktimizaciji. Jedno je sigurno: dok nasilje među mladima ostaje društveni problem, pitanje odgovornog izvještavanja ni ubuduće neće silaziti s dnevnog reda.