Carlos Mazón odstupio je s dužnosti predsjednika autonomne zajednice Valencije, priznavši vlastite propuste u katastrofalnim poplavama iz listopada 2024. koje su odnijele 229 života.
„Ne mogu više”, rekao je Mazón u emotivnom obraćanju, dodajući da je bio izložen „brutalnim” kritikama te kako je u „neviđenim okolnostima” učinio pogreške. Ipak, iskoristio je priliku i za napad na središnju vladu, koju optužuje da je poplavljenoj regiji pružila nedovoljnu pomoć.
Pritisak ulice bio je ključan: tjednima su se održavali prosvjedi pod parolom „Blato na našim rukama, krv na njegovim”, a anketa je pokazala da tri četvrtine stanovnika Valencije smatra da mora otići. Mazónovo dugotrajno odbijanje ostavke dodatno je raspirilo bijes javnosti i obitelji stradalih.
Predsjednica udruge žrtava, Rosa Álvarez, optužila je Mazóna da se u oproštajnom govoru „pretvorio u žrtvu” i jedva spomenuo 229 poginulih. „Nije on dao ostavku, natjerali smo ga mi – obitelji i svi koji su nas podržali”, poručila je kroz suze.
Što slijedi?
• Mazón će privremeno voditi administraciju dok predsjednica regionalnog parlamenta, krajnje desna političarka Llanos Massó, ne obavi konzultacije i predloži nasljednika. • Kandidat mora dobiti većinu u parlamentu; ako to ne uspije u roku od dva mjeseca, slijede prijevremeni izbori. • Dosadašnji predsjednik najavio je da će „iz zdravstvenih razloga” uzeti nekoliko dana odmora.
U svom posljednjem obraćanju priznao je i pojedinačnu pogrešku: trebao je, kaže, odmah otkazati sve sastanke i obići pogođena područja na sam dan katastrofe. Taj propust postao je simbol njegove, kako tvrde kritičari, „političke gluhoće” prema najvećoj prirodnoj nesreći koja je zadesila Španjolsku u ovom stoljeću.
Mazónova ostavka otvara neizvjesno razdoblje za Valenciju – regiju koja se još uvijek oporavlja od golemih šteta i, kako naglašavaju obitelji stradalih, traži pravdu i istinsku političku odgovornost.