Bivši „rock-star” bankar, a sadašnji premijer Kanade Mark Carney, u manje od godinu dana na čelu vlade razvio je reputaciju političara koji bez zadrške dijagnosticira poremećaje u globalnom poretku. Na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu uputio je možda najoštriju poruku dosad, upozorivši da međunarodna pravila pukotine više ne prikriva ni privid zajedničke suradnje.
„The strong do what they can, and the weak suffer what they must”, citirao je Carney antičku maksimu i nastavio: „Stari poredak se ne vraća. Ne bismo ga trebali oplakivati. Nostalgija nije strategija.”
Ključne točke govora:
• Poredak nakon Hladnog rata, zasnovan na multilateralnim institucijama i predvidivim pravilima, po Carneyju je nepovratno narušen.
• „U svijetu u kojem su norme rastrgane, puka usklađenost s pravilima više ne jamči sigurnost”, rekao je, aludirajući na zemlje koje se, kako tvrdi, nadaju da će primjerom izbjeći pritiske jačih aktera.
• Govor je napisao osobno, bez uobičajenog diplomatskog poliranja, što su okupljeni političari, gospodarstvenici i mediji nagradili ovacijama na kraju izlaganja.
Analitičari primjećuju da se kanadski premijer pozicionira kao oštar realist spreman suprotstaviti se povratku izolacionističkih politika – prije svega onima koje simbolizira Donald Trump. Iako Carney nije izgovorio Trumpovo ime, jasno je dao do znanja da era „komforne globalizacije” završava i da će se slabiji morati udružiti ili riskirati marginalizaciju.
Njegove riječi u Davosu odjekuju i u Ottawi, gdje ga oporba često kritizira kao „elitnog globalista”. No Carney je porukom o nužnosti prilagodbe novim, tvrđim pravilima igre pokušao pokazati da mu je stalo do realnih interesa Kanade, ali i šire zajednice liberalnih demokracija.
Na marginama foruma, kanadska delegacija naznačila je kako će vlada u mjesecima pred nama predstaviti paket vanjskopolitičkih i trgovinskih mjera kojima se želi zaštititi od „poremećaja što ih donosi nova geopolitika”. Detalji još nisu objavljeni, no Carneyjev nastup stavio je do znanja da će se Kanada ubuduće manje oslanjati na automatizme starih sporazuma, a više na fleksibilne saveze i samostalnu obranu svojih interesa.
Ovogodišnji Davos, obilježen sumornim procjenama o fragmentiranom svijetu, dobio je tako i dozu hladne vode: podsjetnik da nostalgija, ma kako zavodljiva bila, sama po sebi ne rješava ni sigurnosne prijetnje ni ekonomske turbulencije.
