Riječko-zagrebačka autorica Marina Juranić, rodom iz Opatije, predstavila je knjigu „Ispovijest na putu u Santiago”, osobni putopis nastao iz 34-dnevnog pješačenja legendarnim Caminom Francés.
Juranić je 2016. prehodala približno 800 kilometara od francuskog gradića Saint-Jean-Pied-de-Porta do španjolskog Santiaga de Compostele. Na put se uputila, kako kaže, bez sportskih ambicija, nego vođena unutarnjim zovom: „Camino je poziv kojeg čovjek dobije i – ide!”
Pripreme su trajale svega tri mjeseca. Bicikliranje, veslanje na Jarunu i usponi na Sljeme bili su joj jedini trening prije susreta s Pirenejima, velikim vrućinama i, kako se prisjeća, bolnim kukovima. Unatoč fizičkim krizama, nagradu je nalazila u susretima s ljudima, otkriću srednjovjekovnih gradova i malim „čudima” koja bi se pojavila nakon svakog teškog dana.
Knjiga od 262 stranice (uz 16 stranica fotografija) objavljena je u izdanju specijalizirane kuće Libricon, nakon što su je veći izdavači odbili smatrajući tržište putopisa o Caminu zasićenim. Urednik Željko Žarak pomogao je, kaže autorica, da rukopis preraste okvire klasičnog putopisa.
Posebnost „Ispovijesti” jest struktura: svaki od 34 dana posvećen je drugoj osobi koja je obilježila život autorice. Uz opis dionica, čitatelj tako upoznaje njezino djetinjstvo u Opatiji, studij i rad u Zagrebu, kao i priče o prijateljima i članovima obitelji.
Juranić priznaje da je tri godine dvojila treba li iskustvo pretvoriti u tekst. Prvu verziju završila je 2019., no tek se nakon preseljenja u Rijeku 2023. odlučila na konačno uređenje. Reakcije čitatelja, ističe, nadmašile su očekivanja: javljaju joj se i ljudi koje Camino uopće ne zanima, ali su u knjizi prepoznali univerzalnu priču o promjeni.
Autorica već radi na novom rukopisu čija se radnja odvija u Rijeci, a sanja i povratak na Camino – ovoga puta portugalskom rutom, s manje tereta i više skretanja s utabane staze.
Zašto se, unatoč mnoštvu već objavljenih dnevnika o Caminu, isplati posegnuti za ovom knjigom? Jer, kako sama piše, „Camino je uzemljenje, zdrav asketizam i stanje pojačane budnosti” koje, kad se jednom iskusi, nastavlja mijenjati čovjeka – i čitatelja – dugo nakon što se dođe do katedrale u Santiagu.