Bivši britanski veleposlanik u Washingtonu Peter Mandelson u autorskom tekstu za časopis Spectator optužio je europske čelnike, među njima i britanskog premijera Keira Starmera, za „histeričan” odgovor na najavu Donalda Trumpa da Sjedinjene Države razmatraju kupnju Grenlanda.
Prema Mandelsonu, Starmer i ostali europski lideri „bez tvrde moći i tvrdog novca nastavljaju kliziti u nebitnost u ‛dobi Trumpa’”. Naglasio je da su usredotočeni na izjave iz Bijele kuće, ali ne prate argumente koji stoje iza njih.
• Mandelson tvrdi da je Trump „u jednom danu postigao više nego ortodoksna diplomacija u posljednjem desetljeću” kada je američka vojska uhvatila venezuelskog predsjednika Nicolása Madura. • Smatra da prijetnja invazijom na Grenland nije stvarna: „Ono što će se dogoditi jest da će prijetnje arktičkoj sigurnosti od strane Kine i Rusije kristalizirati u europskim glavama, izvedbene izjave o ‘suverenitetu’ i budućnosti NATO-a će izblijedjeti, a ozbiljna rasprava će preuzeti primat.”
Starmer je ovog tjedna zajedno s europskim partnerima potpisao izjavu kojom poziva Washington da poštuje danski suverenitet nad Grenlandom. Istoga je dana telefonski razgovarao s Trumpom, no Downing Street nije iznio detalje razgovora.
Mandelson upozorava da je mit o „međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima” odavno razbijen: „Trump nije populistički rušitelj koji ga uništava; sustav je izgubio smisao prije njegova izbora.” Po njemu je poredak počeo blijedjeti prije dva desetljeća, kad se Kina afirmirala kao sila koja osporava američku dominaciju.
Umjesto, kako kaže, zapadnjačkog „lamentiranja”, poziva europske države da prekinu „jahati američka leđa” i preuzmu veće vojne i financijske obveze: „Pitanje je kada prestaje besplatna vožnja, a Europa počinje uistinu snositi odgovornost izvan lijepih riječi.”
Za Trumpov pristup kaže da je „odlučan” i da je često bolji od „analitičke paralize” prijašnjih američkih administracija i od „zastoja i odgađanja” u Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji.
Mandelsonov istup dolazi nakon što je prošle godine smijenjen s dužnosti veleposlanika u Washingtonu i predstavlja njegovo prvo javno političko obraćanje otkako je napustio službu. Njegova kritika odražava širu raspravu unutar Europe o tome kako odgovoriti na američku silu i sve složeniji globalni poredak u kojem se prepliću interesi SAD-a, Kine i Rusije.