Gotovo 80 % Europljana živi u gradovima, no kvaliteta urbanog života i dalje dramatično varira. Novo Healthy Urban Design Index (HUDI), koji je izradio Barcelonski institut za globalno zdravlje, rangirao je 917 europskih gradova prema 13 pokazatelja povezanih sa zdravljem – od pristupa javnom prijevozu i zelenim površinama do izloženosti onečišćenom zraku i toplinskim otocima.
Rezultati objavljeni u časopisu Lancet Planetary Health otkrivaju jasan zapadno–istočni raskol: britanski, španjolski i švedski gradovi u prosjeku su osvajali znatno više bodova od rumunjskih, bugarskih ili poljskih.
„Ako gradovi nemaju novca, ulaganje u održive i zdravlju naklonjene infrastrukturne projekte pada u drugi plan pred hitnijim socijalnim i gospodarskim problemima”, objašnjava Natalie Mueller, suautorica studije. Dodaje kako „istočnoeuropski gradovi i dalje njeguju snažnu automobilsku kulturu u kojoj je auto statusni simbol”, što rezultira lošijom okolišnom kvalitetom i posljedično lošijim zdravstvenim ishodima.
Najbolji ukupni rezultat među gradovima s 50 000 do 200 000 stanovnika osvojila je španjolska Pamplona, koja prihode od slavne utrke s bikovima usmjerava u infrastrukturu za aktivnu mobilnost. U kategoriji metropola većih od 1,5 milijuna stanovnika prvo mjesto zauzeo je Madrid, premda je do 2023. redovito kršio EU norme kvalitete zraka.
Gradski vijećnik za urbanizam Borja Carabante ističe da je upravo taj pritisak potaknuo promjene: „Prvi smo glavni grad EU-a s potpuno čistom flotom gradskih autobusa. Imamo i najveću niskemisijsku zonu u Europi.” Madrid paralelno provodi projekte prekrivanja prometnica i pretvaranja trokilometarskog poteza uz rijeku Manzanares u zeleni koridor s drvećem, dječjim igralištima te stazama za pješake i bicikliste.
Na popisu preporuka za gradove s tanjim proračunom Mueller navodi otvaranje kvartovskih ulica pješacima i biciklistima po uzoru na barcelonske superblokove ili londonske low-traffic zone, te zamjenu parkirnih mjesta drvećem kako bi se ublažili smrtonosni toplinski valovi. „Izgradnja zdravije urbane infrastrukture zahtijeva dugoročna, kontinuirana ulaganja, ponekad i kroz više desetljeća”, zaključuje.
Studija tako potvrđuje da manji zapadnoeuropski gradovi prednjače zahvaljujući manjim razinama onečišćenja, većem udjelu zelenih površina i blažim toplinskim otocima – ali i da se ambiciozne mjere, poput madridskih, mogu isplatiti i u megagradovima.