U rujnu u Zagrebu, a potom u studenom u Splitu, Udruga za bolju Hrvatsku okupila je dvadesetak istomišljenika na dvama prosvjedima protiv daljnjeg zapošljavanja radnika iz trećih zemalja. Sudionici nose transparente poput „Naša djeca neće nositi turban” i „Ne zamjeni stanovništva – Spasimo Dalmaciju u roku! Migranti i strani radnici trn su u oku!”.
Organizatori traže povratak starih kvota za izdavanje radnih dozvola, tvrdeći da masovni dolazak stranaca snižava cijenu rada i povećava nesigurnost. Unatoč ratobornoj retorici, odaziv je, kako priznaju i sami prosvjednici, ostao skroman.
„Masovni prosvjedi? Neće ih biti. Još”, poruka je koja se mogla čuti s improvizirane pozornice, čime su organizatori priznali da nezadovoljstvo postoji, ali za sada nema širu podršku.
Skupovi, iako glasni, zasad su marginalni fenomen: dva skromna događaja teško mogu prerasti u ozbiljniji pokret bez snažnije logistike i šire društvene baze. Ipak, poruke protiv stranih radnika sve se češće probijaju na društvenim mrežama, gdje se potencira strah od kriminala i „dumping” cijena rada.
Za sada uvoz radne snage, po ocjenama poslodavaca, ostaje ključan za popunu brojnih deficitnih zanimanja, a povratak strogih kvota, kako inzistira Udruga za bolju Hrvatsku, ostaje malo vjerojatan. Pitanje je hoće li se sporadično nezadovoljstvo preliti iz virtualnog prostora na ulice – ili će ostati tek povremena, malobrojna okupljanja onih koji se boje promjena na tržištu rada.