Enes Kišević, jedan od najomiljenijih hrvatskih pjesnika, predstavio je novu zbirku „Majčine riječi”, označenu kao „zbirka pjesama za djecu”, ali poetički namijenjenu i odraslima.
Zbirka sadrži 97 pjesama raspoređenih u devet cjelina. Otvara je posveta pjesnikovoj unuci Anđeli i unuku Tomi, a velik dio stihova tematski je vezan uz djetinjstvo, obitelj i čisti dječji pogled na svijet. Kišević i dalje njeguje prepoznatljive igre riječima, onomatopeje i ritmičnost, pretvarajući jezik u, kako sam kaže, „nježno oružje ljubavi”.
Istodobno, autor se dotiče širih tema: sjećanja na djetinjstvo provedeno u Bosanskoj Krupi, neraskidive povezanosti čovjeka i prirode te važnosti majčina jezika. U pjesmi „Ča će s nama biti” upozorava na opasnost dominacije engleskog jezika:
„Kada nam engleski/ćapa ČA/i ČA/i KAJ/ i tvrdo č i ć meko/pa nam proguta Majčin jezik./I Majkama našim/presuši mlijeko.”
Posebno su istaknuti ciklusi „Svelebiti se s Velebitom” i „Molitva ljepoti”, u kojima Kišević ispisuje pohvale prirodi kroz pejzažno-refleksivne minijature poput „Kolijevke vode” i nostalgičnog „Ključkog mlinara”. U zbirci se pojavljuju i pjesme posvećene poznatim osobama – od Czesława Miłosza do Nike Kostelić i Nikole Tesle – dok nježna „Ništa među nama” priziva prve ljubavi.
Urednica Darija Žilić u pogovoru naglašava da Kišević „budući sjećanje na majku, zavičaj i početke učenja materinskog jezika, čitatelje svih dobi baca u jezičnu magmu iz koje izlaze začarani, osunčani, osvijetljeni, poetskom vodom pročišćeni”.
„Majčine riječi” tako potvrđuju gotovo pet desetljeća dugu pjesnikovu potragu za suštinom jezika koju je započeo još 1974. debitantskom zbirkom „Mladić koji nosi svoje pjesme na ogled”. Najnoviji rukopis, ističu kritičari, ubraja se među njegova najbolja ostvarenja – knjigu koja jednostavnim, ali mudrim stihovima spaja dječju nevinost i zrelu životnu refleksiju.