Francuski predsjednik Emmanuel Macron iskoristio je govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda u ponedjeljak kako bi pozvao svjetske čelnike da „učine pravdu palestinskom narodu i priznaju Državu Palestinu”. Trećinu sata dug nastup dočekan je dugotrajnim pljeskom, a za inače nepopularnog šefa države to je bio rijedak trenutak domaće i međunarodne naklonosti.
Macron se pritom nadovezao na dugogodišnju francusku tradiciju istupanja na East Riveru protiv dominantnih stavova Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. U francuskoj javnosti odmah su se povukle paralele s antiratnim govorom tadašnjeg ministra vanjskih poslova Dominiquea de Villepina iz 2003., kada je Parižanin u Vijeću sigurnosti odbio podržati invaziju na Irak.
Za razliku od de Villepina, Macron je u uvodu uputio niz prijateljskih poruka Izraelu te oštro osudio Hamasov terorizam. Ipak, sama najava priznanja Palestine izazvala je bijes Washingtona i Jeruzalema. Američki državni tajnik Marco Rubio nazvao je inicijativu „neodgovornom”, dok su pojedini dužnosnici poruku opisali kao „glupu” i beskorisnu. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu otišao je korak dalje, optuživši Pariz da „nagrađuje terorizam” i zaprijetivši zatvaranjem francuskog konzulata u Jeruzalemu. Tijekom Macronova obraćanja izraelsko je mjesto u dvorani ostalo prazno.
Francuski mediji mahom su govor označili povijesnim. Le Monde, Les Echos i Libération udarno su prenijeli Macronovu poruku, dok je konzervativni Le Figaro vijest spustio ispod priče o dobitniku Zlatne lopte Ousmanea Dembéléa.
Politika na domaćem terenu, međutim, nije tako blagonaklona. Popularnost 47-godišnjeg predsjednika pala je na 17 posto, a Francuska je u posljednjih 15 mjeseci promijenila pet premijera. Najnoviji, Sébastien Lecornu, prisegnuo je tek nedavno, nakon što je Elizejska palača morala demantirati glasine da Macron razmišlja o prijevremenoj ostavci.
Čak ni de Villepin, junak govora iz 2003., nije štedio nasljednika, poručivši na radiju kako će Macron „morati položiti račune” zbog nedjelovanja u Gazi.
Unatoč kritikama, Macron se u New Yorku nakratko vratio ideji Francuske kao samostalne sile koja se ne boji izazvati moćnije partnere. Hoće li taj trenutak prkosnog gaullizma preokrenuti njegovu sudbinu kod kuće, ostaje otvoreno pitanje — ali barem je na East Riveru nakratko uspio zaustaviti negativan trend.
