Dragan Lukić Šegedin Luky, nekadašnji član Tužnih ušiju, Đavola, Dina Dvornika i TBF-a, prekinuo je dvanaestogodišnju autorsku šutnju. Novi singl i spot „Srce od zlata” najavljuje EP koji bi trebao izaći u studenome pod etiketom Croatia Recordsa, a za koji autor kaže da mostom spaja „starog i novog Lukyja”.
„Osjetio sam potrebu progovoriti o društvu koje nas okružuje i vremenu u kojem živimo”, objašnjava glazbenik razloge zaokreta prema društvenim temama. Tekstovi su pisani književnim hrvatskim jezikom, a zvukom, tvrdi, ostaje vjeran prepoznatljivoj mediteranskoj šansoni proširenoj suptilnim rock i folk nijansama.
• EP u studenome, turneja na proljeće
• Koncerti planirani kao komorni nastupi u kazalištima
• Glavni kompromis – višestruki mastering kako bi pjesme jednako zvučale i na mobilnim uređajima
Luky odbacuje trend troipominutnih hitova s refrenom nakon trideset sekundi. „Formatiranost i uniformiranost nisu dio mog habitusa”, poručuje, podsjećajući kako je u ranijem radu znao pustiti instrumental da diše i više od minute.
Na pitanje osjeća li pritisak diskografa, kaže da ga je Croatia Records prihvatila bez kalkulacija te da mu je urednica Nikolina Mazalin odmah ponudila ugovor, uvjerena da na tržištu „nečeg sličnog više i nema”.
Glazbenik, čiji je producentski potpis upisan na albumima Urbana, Daleke obale, Olivera Dragojevića i drugih, priznaje da se nekih ranijih pjesama danas srami. „Kad ih čujem na radiju, pobjegnem iz samoposluge da me nitko ne prepozna”, smije se, ali dodaje da je pauza na Korčuli „vratila tijelo i um u balans” te otvorila prostor za novo stvaralaštvo.
Oštro kritizira današnju kulturnu klimu: „Imamo ‘Lepih Brena’ koliko ti srce hoće, a manjina je postala većina koja nam diktira život.” Političke elite opisuje kao „samodopadne i izrazito manipulativne”, a poplavu lažnih informacija kao razlog dodatne društvene odgovornosti umjetnika.
Za vlastiti ideal navodi Arsena Dedića, no s oprezom: „Kad bi se u mojoj interpretaciji i kantautorstvu dogodio jedan milijunti dio promila Arsena, smatrao bih to kapitalnim uspjehom.”
Izvan glazbe Luky njeguje strast prema kazalištu, u kojem je nastupao još kao dijete zajedno s Dinom Dvornikom. „Osjećam da svim svojim bićem pripadam teatru”, kaže i najavljuje da će buduće koncertne izvedbe nalikovati intimnoj kazališnoj atmosferi.
Dok dovršava EP, paralelno piše materijal za još nekoliko albuma i uživa u obiteljskom punk projektu Lukyji sa sinovima Antunom i Tomom. „Oni su moja najveća inspiracija i snaga”, zaključuje glazbenik koji se, nakon dugog zatišja, vraća s jasnom porukom – pjesme vrijede samo onoliko koliko nose autentičnosti.
