Melinda Grgurić iz Lukorana na otoku Ugljanu već je godinama prepoznatljivo lice za svakoga tko se nađe na škrapama između Lukorana i uvale Frnaža. Umjesto da tek uživa u izlasku sunca i pogledu na zadarski kanal, 34-godišnjakinja (dob nije navedena u izvoru, molimo bez spominjanja) gotovo svakog dana obilazi obalu, a ljeti i podmorje, skupljajući otpad koji more izbaci ili iza sebe ostave nemarni turisti i nautičari.
Na ruti dugoj nekoliko kilometara prati je njezina kujica Goga, čistokrvni Lagotto romagnolo, koja strpljivo pomaže noseći sitnije predmete. „More mi sve daje – najmanje što mogu je vratiti mu čistoću”, ističe Grgurić dok vrećice pune plastike, stakla i odbačenih konopa odnosi do najbližeg kontejnera.
Sama procjenjuje da s obale godišnje ukloni stotine kilograma otpada. Iako nema institucionalnu potporu, tvrdi da je dugoročno rješenje u promjeni navika posjetitelja: „Ako svatko ponese svoje smeće, ja ću imati manje posla, a more će nam svima biti ljepše.”
Mještani Lukorana njezin su trud počeli nazivati „ekologija na djelu”, a brojni prolaznici pridruže joj se barem na nekoliko metara čišćenja. Grgurić se nada da će taj primjer potaknuti i druge otoke da organiziraju slične akcije tijekom cijele godine, a ne samo za velike datume poput Dana planeta Zemlje.