Ekonomist Željko Lovrinčević na savjetovanju Hrvatskog društva ekonomista u Opatiji ocijenio je da je Hrvatska u eurozonu ušla „nepripremljeno i u krivom trenutku”, a posljedice će se, tvrdi, osjećati najmanje još nekoliko godina.
Prema njegovim izračunima, u tri i pol godine od uvođenja eura kumulativna inflacija porasla je sedam do osam postotnih bodova više od tadašnjih projekcija. Godišnja stopa inflacije trenutačno je 2,58 postotna boda viša od prosjeka Europske unije, dok su zemlje koje su ranije zamijenile valutu – poput Estonije ili Slovenije – imale znatno blaži skok cijena.
„Hrvatska će i 2026. i 2027. godine imati viši rast cijena u odnosu na prosjek EU-a. Bojim se da će se ti diferencijali zadržati cijelo desetljeće i nastaviti pritiskati konkurentnost”, upozorio je Lovrinčević.
Inflacijska očekivanja, dodao je, ukorijenila su se kroz automatsku indeksaciju plaća i ugovora, pa „indeksacija dobiva vlastiti život”. Procjenjuje da su cijene danas oko deset posto više nego što bi bile da proces uvođenja eura nije pokrenut.
Ključni promašaji
- Vremensko preklapanje s vrhuncem korištenja europskih fondova i postpandemijskim oporavkom, dok su potrebe Hrvatske i politike Europske središnje banke bile u suprotnim fazama ciklusa.
- Visoka razina oligopolizacije: četiri najveće kompanije drže oko 75 % pojedinih sektora, što olakšava prebacivanje troškova na potrošače.
- Slab nadzor: sustavno praćenje cijena počelo je tek dvije godine nakon konverzije, a regulatorna tijela nisu bila spremna odgovoriti.
- Neadekvatno „steriliziranje” viškova likvidnosti i izostanak strategije upravljanja deviznim rezervama.
„Možda je vrijeme da progovorimo i o mogućnosti povratka na nacionalnu valutu, ako stvari krenu loše”, rekao je, napomenuvši da sama činjenica da strategija ne postoji „nužno i nije loša” jer zadržava manevarski prostor.
Produktivnost stagnira
Lovrinčević je upozorio da se inflacija ne prati odgovarajućim rastom produktivnosti. Prema podacima Europske središnje banke, od drugog kvartala 2022. do lipnja 2025. produktivnost u Hrvatskoj rasla je prosječno 0,6 % godišnje – gotovo isto kao u razdoblju prije znatnog priljeva europskog novca. Prerađivačka industrija bilježi 0,7 % godišnjeg rasta, premalo za sektor koji bi trebao predvoditi tehnološka ulaganja.
Kako se europski fondovi nakon 2027. budu smanjivali, smatra ekonomist, Hrvatska će se morati prilagoditi novim okolnostima bez oslonca na vanjska poticajna sredstva.
Zaključio je da je normativni dio konverzije odrađen korektno, ali gotovo sve ostalo – od tajminga do tržišne strukture – pokazuje da je „cijeli proces bio i do petnaest puta skuplji od onoga što se očekivalo”.