RIJEKA – Matuljski lijevi bek Leon Ljevar (24) sve je bliže ostvarenju dječačkog sna: nastupu za hrvatsku rukometnu reprezentaciju na predstojećem Europskom prvenstvu.
Poziv izbornika Dagura Sigurdssona u drugu fazu priprema doživio je kao veliku potvrdu dosadašnjeg rada. „Jako puno mi znači što sam pozvan za drugu fazu priprema”, kaže dvometraš koji je rukometne korake naučio u Kozali, a potom brusio talent u Zametu.
Od matuljskog igrališta do dresa viceprvaka svijeta
Put do rubova reprezentacije traje već pet godina. Još 2020. tadašnji team-manager Zameta Boris Konjuh istaknuo je Ljevara kao igračku perspektivu. Od tada je prošao kadetsku selekciju, bio najbolji strijelac Prve lige – jug u debitantskoj seniorskoj sezoni i skupljao kilometre – najprije u slovenskoj Ribnici, a od lani u ljubljanskom Slovanu pod trenerom Urošem Zormanom.
„Borio sam se i radio, a najviše sam napredovao dolaskom u Slovan”, priznaje Ljevar, koji je u slovenskoj ligi i Europskom kupu postao udarna igla momčadi. Statistika potvrđuje priču: redovito završava dvoboje s dvoznamenkastim učinkom.
Sada ga čeka završni filter – pripreme uoči polaska na EP. „Eto, svi znamo da se bliži Europsko prvenstvo, a čim sam u užem krugu kandidata za tako veliki turnir, naravno da mi to jako puno znači. Ovo je ostvarenje dječačkog sna”, poručuje.
Ne zaboravlja ni širi kontekst: Hrvatska je prošle godine osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu, a on je tada bio među navijačima. „Da mi je netko na početku sezone rekao da ću trenirati s viceprvacima svijeta, ne bih mu vjerovao”, priznaje sa smiješkom.
Bez euforije, s fokusom na zdravlje
Premda sanja veliku scenu, ostaje na zemlji: „Treba ostati zdrav, a onda ćemo vidjeti što će izbornik odlučiti.” Ozljede su jedino što bi moglo omesti kontinuitet bombe s lijevog beka, težak 198 centimetara visine.
Na Kvarneru se već potiho spremaju navijačke zastave, jer svaki novi član „kauboja” koji nosi riječki rukometni potpis budi lokalni ponos. Hoće li Ljevar preći posljednju prepreku i debitirati na europskoj smotri, znat će se uskoro. Do tada nastavlja raditi ono što ga je i dovelo do ruba reprezentativnog dresa – neumorno trenirati i precizno gađati protivničke mreže.