Legendarna norveška glumica Liv Ullmann ovih je dana u Berlinu preuzela Europsku nagradu za životno djelo, priznanje koje dodjeljuje Europska filmska akademija. Iako u karijeri dužoj od šest desetljeća iza sebe ima više od 50 nagrada i dvije nominacije za Oscara, slavna 87-godišnjakinja tvrdi da joj priznanja nikada nisu bila u prvom planu.
„Rad je ono što me ispunjava, ali isto tako i ono što svatko od nas može svojim radom učiniti za umjetnost. Nagrade i priznanja su lijepa stvar, ali to nije najvažnije”, poručila je u razgovoru s novinarima.
Prisjetila se i oskarovskih večeri na kojima je ostala bez kipića. Ulogu prijateljstva i podrške opisala je kroz poruku koju je pronašla u hotelskoj sobi nakon jedne od svečanosti: „Za nas si ti bila najbolja.” Dodala je da joj je upravo zato ovo najnovije priznanje „posebno drago” jer dolazi „od kolega koji razumiju koliko je važno da filmaši govore o današnjoj realnosti”.
Ullmann smatra da umjetnost danas mora progovarati jasnije no ikad: „Živimo u vremenima otkazivanja, zabrana, gušenja slobode govora…”, upozorila je, pozivajući filmaše da se ne ustručavaju dotaknuti osjetljivih tema.
Od Bergmana do vlastitog redateljskog potpisa
Profesionalni put Liv Ullmann započeo je krajem 1950-ih, no međunarodna slava stigla je sredinom 1960-ih susretom s Ingmarom Bergmanom. Kemija dvaju velikana donijela je remek-djela poput „Persone” (1966.), „Srama” (1968.), „Krici i šaputanja” (1972.), „Scena iz bračnog života” (1974.), „Licem u lice” (1976.) i „Jesenje sonate” (1978.).
Paralelno s glumom, Ullmann se potvrdila i kao redateljica, snimivši niz filmova koji seciraju složene ljudske odnose i unutarnje sukobe. Time je dodatno učvrstila status jedne od najutjecajnijih osobnosti europske i svjetske kinematografije.
Naslijeđe koje ne blijedi
Od prvih kazališnih koraka do današnje počasne nagrade, Ullmann je ostavila neizbrisiv trag na filmu i pozornici. Njezina poruka mlađim kolegama ostaje jasna: umjetnost mora ostati slobodna i neustrašiva, bez obzira na trendove otkazivanja ili cenzure.
„Ponosna sam na ovu nagradu, ali još sam ponosnija kada vidim da publika i danas pronalazi istinu u našim filmovima”, zaključila je norveška diva, potvrđujući da joj rad i dalje ostaje najvažniji pokretač.