Mentalno zdravlje hrvatskih liječnika dugo je ostajalo iza zatvorenih vrata ordinacija. Prema podacima Udruge za promicanje mentalnog zdravlja liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika Sentinel uma, čak 25 % njihovih kolega pokazuje znakove depresije, dok sve veći broj mladih liječnika priznaje da se susreće s izgaranjem.
Problem počinje već na radnom mjestu. „Kada u istom vremenu umjesto osam pacijenata morate pregledati njih četrdeset, nemoguće je pružiti razinu skrbi kakvu smatrate ispravnom”, upozorava liječnica Karla Zekulić, jedna od osnivačica udruge. Taj raskorak između onoga čemu su učeni i onoga što sustav traži, kaže, „stvara snažan osjećaj krivnje i nemoći koji liječnici nose kući”.
U kulturi gdje se, kako svjedoče liječnici, još uvijek čuju poruke „šuti i trpi” ili „nama je bilo gore”, otvoreni razgovor o psihičkom opterećenju doživljava se kao slabost. To dodatno pogoršava ionako zahtjevan posao u kojem se očekuje stalna emocionalna stabilnost.
Osim Karle Zekulić, udrugu su pokrenuli i kolege Ivan Remaj, Matea Bingula te još nekoliko istomišljenika. Cilj im je razbiti tabu i ponuditi sustavnu podršku onima koji se osjećaju na rubu izdržljivosti. Podsjećaju da države Europske unije sve češće definiraju izgaranje kao prijetnju održivosti zdravstvenih sustava. „Nemamo precizne podatke o praksi u drugim državama, no jasno je da sve više stručnih društava u Europi prepoznaje burnout kao ozbiljan problem i prijetnju održivosti zdravstvenog sustava”, poručuju iz Sentinel uma.
Za liječnike koji svakodnevno balansiraju između hipokratske zakletve i neumoljive statistike, ovo je prvi korak prema glasnijem zagovaranju vlastitog mentalnog zdravlja — i, posljedično, prema sigurnijoj skrbi za pacijente.