Tjedan dana nakon imenovanja, francuski premijer Sébastien Lecornu započeo je seriju razgovora s oporbom ne bi li osigurao prolazak državnog proračuna za 2026. godinu – i time spriječio novu parlamentarnu krizu kakva je već dvaput srušila vladu.
Prvi su na redu bili čelnici Socijalističke stranke (PS). Nakon dvosatnog sastanka, stranački šef Olivier Faure izjavio je da je premijer bio „vrlo neodređen u svojim namjerama” te dodao: „Ostali smo kratkih rukava.”
Ključni glasovi i crvene linije • Socijalisti imaju 66 zastupnika čija bi suzdržanost bila dovoljna da vlada izbjegne izglasavanje nepovjerenja. • Lecornu računa i na potporu 210 zastupnika centra, takozvanog „središnjeg bloka”.
No PS je već ranije poručio da nema namjeru pregovarati sve dok vlada ne prijeđe „s riječi na djela”. Među njihovim glavnim zahtjevima su:
- Povećanje plaća.
- Poništenje prošlogodišnje reforme kojom je dob za odlazak u mirovinu podignuta s 62 na 64 godine.
- Odbacivanje ljetos najavljenog plana ušteda od 44 milijarde eura koji je izradio François Bayrou.
Faure je upozorio da bi „isti uzroci proizveli iste posljedice” – aludirajući na moguću interpelaciju već 2. listopada, kada Lecornu prvi put izlazi pred zastupnike.
Protuprijedlog ljevice Socijalisti su već izradili vlastiti nacrt proračuna kojim bi: • uštedjeli 14 milijardi eura smanjenjem pojedinih subvencija poduzećima, • povećali prihode za 26,9 milijardi eura višim porezima na najbogatija kućanstva, uključujući tzv. „Zucmanov porez” – dodatni namet od 2 % na bogatstvo veće od 100 milijuna eura.
Njihovo istraživanje javnog mnijenja pokazuje da 86 % građana podupire taj porez, 79 % rezanje poslovnih subvencija, a 66 % zamrzavanje mirovinske reforme.
Pritisak s ulice Sindikalne središnjice najavile su za četvrtak oko 250 prosvjeda diljem Francuske. Organizatori očekuju više od 800 000 ljudi na ulicama, prosvjedujući upravo protiv najavljenih rezova koje premijer zasad ne namjerava povući.
Lecornu, kojemu je manevarski prostor ograničen, sad mora birati: popustiti zahtjevima ljevice ili se osloniti na tanku većinu centra i riskirati novi val političke nestabilnosti.