Sébastien Lecornu preuzeo je Matignon u možda najnezahvalnijem trenutku pete republike. Nepoznat široj javnosti i bez iskustva na čelu vlade, 37-godišnji bivši ministar obrane mora u samo nekoliko tjedana postići dogovor koji je već slomio dvoje političkih veterana – Françoisa Bayroua i Michela Barniera.
Glavni izazov je bujajući proračunski manjak i Nacionalna skupština bez jasne većine. Da bi preživio, Lecornu mora osigurati potporu 66 socijalista koji drže ključne glasove. Predsjednik Emmanuel Macron zadao mu je rok: okvirni sporazum o proračunu mora biti sklopljen prije njegova povratka s Opće skupštine UN-a 24. rujna, a detaljni prijedlog budžeta za 2026. mora u parlament doći 13. listopada.
Socijalisti diktiraju tvrde uvjete. Traže da se iduće godine deficit smanji najviše za 22 milijarde eura, uglavnom kroz novi porez na „superbogate“, dok bi kontroverzna mirovinska reforma iz 2023., koja je podigla dob za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine, morala biti zamrznuta. Uz to, odbijaju rezove u socijalnu potrošnju te zahtijevaju veća izdvajanja za zdravstvo i obrazovanje.
Lecornu je već signalizirao popuštanje: odustaje od ideje ukidanja dvaju državnih praznika, kojom je Bayrou planirao uštedjeti četiri milijarde eura, i ne inzistira na smanjenju deficita na 4,6 % BDP-a, već predlaže cilj od oko 4,8 %. Socijalisti, pak, poručuju da je i 5 % gornja granica koju Francuska može podnijeti.
Problem je što desni dio manjinske koalicije prijeti rušenjem vlade ako se poveća porezno opterećenje. Uklanjanje mirovinske reforme za Macrona je crvena linija: to je rijedak uspjeh njegova drugog mandata i jedna od malobrojnih mjera koje dugoročno smanjuju javni dug.
Lecornu zato balansira između zahtjeva lijevice za oporezivanje bogatih i desnih otpora bilo kakvim većim poreznim zahvatima. Kao zadnji adut računa na strah socijalista od prijevremenih izbora koji bi mogli uslijediti padne li mu vlada; no dio njih tvrdi da bi sporazum s nepopularnom izvršnom vlašću ugrozio njihove izglede na lokalnim izborima iduće godine.
Ako novi premijer ne pronađe usku stazu kroz to minsko polje, Francusku bi već sljedeći mjesec mogla zadesiti nova politička kriza bez presedana.
