Ulazak homoseksualnih osoba u heteroseksualni brak i dalje je česta pojava u društvima gdje ih pritišću tradicija, religija ili karijerne ambicije, upozorava klinička psihologinja i tjelesna psihoterapeutkinja Slađana Đorđević.
„Osoba homoseksualne orijentacije ne može promijeniti ono što jest. Brak ne briše orijentaciju, ali intenzivira usamljenost i osjećaj da lažemo i sebe i druge“, kaže Đorđević, dodajući kako takav izbor nerijetko završava očajem i depresijom.
Brakovi sklopljeni radi prikrivanja seksualne orijentacije na engleskom se nazivaju „lavender marriages“. Za razliku od potpunog prikrivanja, u tim je slučajevima supružnicima jasna i dogovorena pragmatična priroda veze – zaštita karijere, društveni status ili politički imidž.
U konzervativnim sredinama u kojima coming out može značiti gubitak obitelji, posla ili sigurnosti, mnogi se odlučuju na brak s osobom koja ih ni emocionalno ni seksualno ne privlači. Posljedice su česte afere, manipulacije i dugi niz godina dvostrukog života koji pogađa obje strane.
Američki psihoterapeut Mark Falango godinama radi s muškarcima koji pokušavaju napustiti takve brakove. „Radio sam s na stotine gay muškaraca u heteroseksualnim brakovima. Mnogi traže put do autentičnog života, ali strah od urušavanja svega poznatog drži ih u tajnosti“, opisuje Falango iskustva svojih klijenata.
Kako primijetiti da partner možda skriva orijentaciju
• Izbjegavanje ili minimaliziranje intimnosti bez jasnog razloga. • Iznenadna tajnovitost oko telefona, društvenih mreža i društva u kojem boravi. • Pretjerano zanimanje za teme povezane s LGBTQ+ zajednicom. • Emocionalna udaljenost i poteškoće u izražavanju osjećaja. • Tjeskoba ili sram pri razgovoru o seksualnosti.
Stručnjaci naglašavaju da ovi znaci nisu dokaz, već povod za iskren razgovor bez osude. Ako se partner povjeri, savjetuje se podržati ga i omogućiti mu siguran prostor za autentičnost.
Studije potvrđuju kako značajan udio gay i biseksualnih muškaraca tijekom života uđe u brak sa ženom. Internalizirana homofobija i želja da se ispuni očekivanje „normalnog“ života glavni su razlozi, no što je brak duži, to su unutarnji konflikti dublji.
Zaključno, stručnjaci poručuju kako društveni pritisak nikada ne rješava pitanje identiteta – samo ga maskira. „Da bismo razumjeli te muškarce i žene, moramo zamisliti život pod konstantnim strahom da će istina uništiti sve odnose koje imaju“, ističe Falango.
Prvi koraci prema smanjenju fenomena „lavender“ brakova, zaključuje Đorđević, leže u smanjivanju stigme i većoj društvenoj podršci coming outu: „Tek kad prestanemo tjerati ljude da biraju između sebe i prihvaćenosti, prestat će i brakovi sklopljeni iz straha, a ne iz ljubavi.“