Sveobuhvatna istraga državnih i lokalnih inspektorata u SAD-u otkrila je kako Dollar General i Family Dollar, dva najveća lanca diskontnih trgovina u zemlji, redovito kupcima na blagajni zaračunavaju više nego što stoji na policama.
• Dollar General od siječnja 2022. pa do danas pao je na više od 4 300 provjera točnosti cijena u 23 savezne države, dok je Family Dollar zabilježio više od 2 100 padova u 20 država.
• U pojedinim prodavaonicama razlike su bile dramatične: 76-postotna stopa pogreške zabilježena je 2022. u Hamiltonu (Ohio), 68 % prošle godine u Bound Brooku (New Jersey), a 58 % u Lorainu (Ohio) ovoga ljeta.
• Neki su objekti notorni recidivisti. Trgovina Family Dollar u Provu (Utah) pala je na 28 uzastopnih inspekcija; u svibnju 2024. pogrešno je naplaćeno gotovo svako drugo kupljeno artikl.
Premda zakoni u brojnim državama predviđaju novčane kazne, one su često simbolične. U Sjevernoj Karolini maksimalna globa iznosi 5 000 dolara po inspekciji – iznos koji, prema riječima voditelja tamošnjeg odjela za mjere i utege, trgovcima ne predstavlja ozbiljan poticaj za promjenu. „Katkad im je jeftinije platiti kaznu”, kaže on.
Državni tužitelji pokušavaju pojačati pritisak pa su lanci posljednjih mjeseci pristali na niz nagodbi: 600 000 dolara u Arizoni, 400 000 dolara u Coloradu, 1 mil. dolara u Ohiju… Ipak, praksa se ne mijenja. U Wisconsinu su trgovine Dollar Generala i nakon nagodbe još uvijek padale na svakoj trećoj kontroli.
Zašto se pogreške ponavljaju?
- Automatizirani sustav prvo ažurira cijene u blagajni, a etikete na policama mijenjaju – ljudi.
- Radnika je premalo: bivši i sadašnji zaposlenici u 15 država opisali su situacije u kojima jedna ili dvije osobe istodobno moraju slagati robu, paziti na blagajnu, čuvati dućan od krađa i lijepiti stotine novih etiketa.
- Kad posao ne stigne biti obavljen, stari cjenici ostaju, a kupac plaća višu, računalno ažuriranu cijenu.
„Preplaćivanje i za par centi rasteže ionako skroman budžet”, upozorava vršiteljica dužnosti ravnateljice potrošačkih poslova u New Jerseyju, podsjećajući da većina kupaca pod pritiskom ne stigne provjeravati svaki artikl na blagajni.
Priče s terena potvrđuju statistiku. Linda Davis (64) iz Daytona shvatila je tek kod kuće da je od 23 predmeta 12 platila skuplje: „U glavi sam računala, ali na blagajni je sve otišlo u zrak.” U ruralnom Windsoru (Sjeverna Karolina) tehničar Chris Outlaw redovito kupuje samo nekoliko stvari odjednom i odmah provjerava račun: „Kad vidim ljude s punim kolicima, pitam se koliko su tek oni preplatili.”
Bivši voditelji trgovina tvrde da kompanije ponekad posežu i za lažnim akcijama: etiketa „rasprodaja” prekriva istu prethodnu cijenu, stvarajući dojam sniženja koje zapravo ne postoji.
Pogođeni su upravo oni kojima je svaka kuna – ili u ovom slučaju dolar – bitna. Prema vlastitim podacima, Dollar General posluje unutar pet milja od kuće triju četvrtina Amerikanaca, a broj prodavaonica nadmašuje 20 000. U mnogim ruralnim okruzima i siromašnim gradskim četvrtima to je jedini dućan u kojem se može nabaviti hrana i osnovne potrepštine.
Kombinacija malih kazni, skromnog nadzora i radne snage svedene na minimum omogućuje da se problem perpetuira. Kako je sažeo istraživač jedne neprofitne organizacije: „Dok ih netko ne uhvati, pogrešni skeneri donose milijune.”
Sve dok se zakonodavci ne odvaže na strože kazne ili obvezne povrate novca, američki će kupci u „trgovinama za male budžete” i dalje plaćati cijene koje – ironično – premašuju njihove budžete.