Sve glasnije rasprave u vrhu britanske Vlade otkrile su da se ideja povratka u carinsku uniju s Europskom unijom – nekoć odbačena kao politički neodrživa – ponovno probija kao moguće rješenje za slabašan gospodarski rast.
Ministar za odnose s EU-om Nick Thomas-Symonds nedavno je unaprijeđen u punopravnog člana kabineta, što mnogi u Westminsteru tumače kao signal da će premijer Keir Starmer otvoriti vrata ambicioznijem približavanju Bruxellesu. Ipak, upućeni tvrde da ključnu riječ mora izgovoriti sam premijer: „carinska unija“.
Starmer je, još dok je bio u oporbi, zagovarao takav aranžman, ali je nakon referenduma povukao crvene linije – bez povratka ni u carinsku uniju ni na jedinstveno tržište – kako bi neutralizirao unutarstranačke podjele. Sada, kad je rast BDP-a anemičan, ministri i savjetnici pozivaju se na analize Donjeg doma prema kojima bi članstvo u carinskoj uniji moglo podići britanski BDP za oko 2,2 %. Ekonomska savjetnica Minouche Shafik navela je taj potez kao jedan od najučinkovitijih za poticanje rasta.
Uoči posljednjeg proračuna prijedlog je odbijen, no više sugovornika iz vlade potvrđuje da se neformalni razgovori nastavljaju. „To je jedini potez koji bi do idućih izbora mogao vidljivo podići rast“, kaže jedan član kabineta. Drugi pak upozorava da bi takva odluka, donesena prije izbora, bila „ogromna“.
Sam Starmer je ovaj tjedan pojačao ton tvrdeći da je „neuspjelo rješenje Brexita teško pogodilo gospodarstvo“ te poručio kako je nužan „zreliji“ pristup i prihvaćanje mogućih „trgovinskih ustupaka“ kako bi se ostvarila glađa razmjena s najvećim susjedom. Na svečanom banketu iste večeri ponovno je istaknuo koristi „trgovine bez trenja“. To je, prema bliskim suradnicima, znak njegove rastuće spremnosti na dublje veze s EU-om.
Unutar kabineta raste pritisak proeuropskih ministara poput Davida Lammyja, Liz Kendall i Brdiget Phillipson, dok su javna istraživanja pokazala znatno manju krutost birača prema nekadašnjim „crvenim linijama“. Lammy je u radijskom intervjuu, na pitanje o povratku u carinsku uniju, odgovorio: „Trenutačno to nije na stolu“, ali je istaknuo primjer Turske, koja „očito profitira“ od takvog režima.
Unatoč pritisku, ministar financija Rachel Reeves zasad preferira ostati unutar postojećih granica sporazuma, plašeći se novog velikog internog sukoba. Skeptici podsjećaju da bi London morao žrtvovati samostalnu trgovinsku politiku i odustati od tek dogovorenih ugovora sa Sjedinjenim Državama i Indijom. Dodatno, EU bi ponovno preuzela kontrolu nad carinskim tarifama, a politička klima u Parizu i Berlinu nije nužno blagonaklona prema brzom pristupanju.
Iako je vjerojatnost formalnog pokretanja postupka prije izbora mala, više sugovornika smatra kako je „prava bitka rezervirana za idući parlament“. Do tada će London nastaviti postepeno produbljivati pojedine sektorske sporazume s Bruxellesom, nadajući se da će ekonomski argumenti nadjačati političke opreze.
