Venecijanska opera La Fenice našla se u središtu žestokog sukoba nakon što je za buduću glazbenu ravnateljicu imenovana 35-godišnja Beatrice Venezi, savjetnica u talijanskom Ministarstvu kulture i lice iz televizijskih reklama za šampon.
Na kraju dviju prošlotjednih koncerata publika je podržala orkestar bacanjem letaka s porukom „Glazba je umjetnost, a ne zabava”, a više od 300 zaposlenika najavilo je štrajkove i prosvjede kako bi, kako kažu, „obranili profesionalnost kazališta i demokratska pravila upravljanja”.
Orkestar u otvorenom pismu tvrdi da Venezi nikad nije dirigirala u La Fenice – osim kratkog promotivnog nastupa – niti na pozornicama najvećih svjetskih opernih kuća. Upravo zato smatraju da je izabrana ponajprije zbog političkih veza s vladom premijerke Giorgie Meloni.
Ravnatelj kazališta Nicola Colabianchi poručuje kako je odluka donesena jer je „vrlo dobra dirigentica, žena i već međunarodno priznata s tek 35 godina”. Umiruje i time što će Venezi od 2026. dirigirati svega tri puta godišnje. Predsjednik zaklade La Fenice, venecijanski gradonačelnik Luigi Brugnaro, zakazao je sastanak za 8. listopada u pokušaju „promicanja dijaloga” i traženja rješenja.
Biografija Beatrice Venezi godinama je predmet rasprava: njezin otac bio je član neofašističke stranke Forza Nuova, dok je ona sama prošle godine dočekana povicima „Nema fašista u operi” prije novogodišnjeg koncerta u Nici. U intervjuu je odbacila etiketu fašistice, ustvrdivši da joj se presuđuje zbog očeve političke prošlosti. Premijerka Meloni ranije ju je hvalila kao „talentiranu i hrabru umjetnicu koja odbija pokleknuti pred diktaturom misli i jezika”.
Glazbeni novinar Federico Capitoni smatra da polemika treba ostati na stručnoj razini: „Njezin životopis nije osobito izvanredan, a za to je, po mojem mišljenju, sama kriva. Kada umjetnici preuzmu državne ili marketinške angažmane, gube vrijeme koje donosi prestiž.”
Hoće li se najavljeno imenovanje povući ili potvrditi, ostaje otvoreno. Za sada, La Fenice – simbol venecijanske i talijanske operne tradicije – trese se pod teretom pitanja koliku ulogu u umjetnosti smiju imati politika i osobni marketing.
