Kuba se, svega mjesec dana nakon američkog svrgavanja Nicolása Madura u Venezueli i obustave dotoka jeftine venezuelanske nafte, suočava s najtežom energetskom krizom još od Hladnog rata.
Havana je obavijestila međunarodne avioprijevoznike da od 10. veljače do 11. ožujka neće moći opskrbljivati zrakoplove gorivom. Zrakoplovne tvrtke već revidiraju rasporede, a rjeđi letovi znače i manji priljev turista – ključnog izvora deviza u sezoni koja na otoku traje od siječnja do svibnja.
Rezervoari naftnih derivata gotovo su ispražnjeni: Kuba je godinama živjela na subvencioniranim isporukama iz Caracasa, no nakon Madurova svrgavanja „životna linija” je presušila. Pokušaji nabave goriva drugdje zasad su uzaludni jer je Washington najavio sankcije svakoj zemlji koja Havani proda naftu.
Posljedice su višeslojne: • učestali nestanci struje, uključujući hotele; • poremećaji u opskrbnim lancima i distribuciji robe; • prijetnja urušavanjem turističkog sektora koji hrani ostatak gospodarstva.
Američka administracija računa da će teška svakodnevica potaknuti Kubance da sami svrgnu vlast. No postoji i rizik masovnog bijega: stotine brodica mogle bi ponovno krenuti prema Floridi, što bi, prema tvrdim stajalištima aktualne Bijele kuće, predstavljalo sigurnosni izazov za SAD.
Hrvatski energetski analitičar Davor Štern upozorava na ključni problem: „Kuba nema vlastitih nalazišta nafte. Imaju jedan veliki terminal, koji je gotovo kopija terminala u Omišlju, i jednu rafineriju gdje je prerađivana nafta koja bi došla brodovima. Ovaj Trumpov potez, ova potpuna blokada znači da SAD čekaju ili kapitulaciju Kube ili novu revoluciju kojom bi sami Kubanci promijenili režim.”
Kako dani prolaze, rezerve goriva padaju ispod kritične razine, a ekonomski domino-efekt već je krenuo. Pred Kubom su, kažu upućeni, najizazovniji tjedni od Zaljeva svinja – ovaj put bez pucnjave, ali s podjednako razornim posljedicama za svakodnevni život na otoku.
