Na brdovitom području Pazinske knežije seljačke bune nisu bile iznimka, ali dvije su posebno obilježile istarsku povijest – pobuna 1571. te ustanak na Pićanštini 1653. Obje je potaknula ista iskra: pretjerani nameti i strah od novih poreza.
Popis koji je zapalio fitilj (1571.)
Za vladavine kapetana Adama Cvetkovića (1560.–1572.) porezi su ponovno porasli, ovaj put u naturi – vino, sol i druga dobra morali su završiti u feudalnim skladištima. Dodatni udarac bio je popis stanovništva i imovine, čiji su „nepristrani” popisivači seljacima ulijevali bojazan od još težih davanja.
• Na oružje je ustalo više od 2 000 kmetova. • Carski namjesnik u Trstu Leonard Attems osobno je naredio egzekuciju vođa, a buna je slomljena u krvi.
Posljedica masakra bila je suspenzija dotadašnjeg urbara. Novi je sastavljen 1573., nakon što je upravu preuzeo nadvojvoda Karlo, a potvrđen tek 1578. godine.
Tragovi pobune u kamenim pločama
U sakristiji crkve sv. Kuzme i Damjana u Kršikli nalaze se dvije glagoljske nadgrobne ploče iz veljače 1572. Jedna pripada županu Martinu Kisiću, druga Grguru Petroviću. Razmak od jednog dana između ukopa i počast ukazivana župnom poglavaru upućuju da su obojica možda sudjelovala – pa i stradala – u pobuni. Ploče su rijetkost za tadašnje seljake i svjedoče poštovanju koje su uživali među mještanima.
Pićan 1653.: smrt u katedrali
Sredinom 17. stoljeća Pazinska grofovija prolazi kroz novu krizu. Vlasnik se mijenja nekoliko puta, a 1644. je, za 350 000 forinti, kupuju venecijanski trgovci braća Antonio i Girolamo Flangini. Premda su imali priznati carski vazalni status, njihova se vladavina na terenu pretvorila u simbol bezobzirnog izrabljivanja.
U srpnju 1653. seljaci Pićanštine dižu se na oružje. Najdramatičniji prizor odigrao se u središtu mjesta: pobunjenici su iz katedrale izvukli grofovijskog zapovjednika i njegova tajnika, usmrtili ih i – prema kroničarima – doslovno rasjekli pred okupljenima. Brutalni čin odražava dubinu očaja nakon godina danka i neizvjesnih promjena gospodara.
Još jedan promašeni pokušaj prodaje
Pobuni je prethodila i politička utakmica: Mletačka Republika težila je otkupiti grofoviju kako bi teritorijalno zaokružila svoj istarski posjed. No car Ferdinand III. grofoviju je smatrao nedjeljivim dijelom nasljednih zemalja, pa su i novi vlasnici morali priznati njegov suverenitet. Nesigurnost oko vlasništva, ratom iscrpljeno Carstvo i nagomilani dugovi stvorili su eksplozivnu društvenu smjesu.
Ostavština pobuna
Oba ustanka okončana su silom, ali su natjerala vlasti na promjene: od prilagođenih urbara do opreznijeg adresiranja seljačkog nezadovoljstva. Krvave 1571. i 1653. ostaju podsjetnik da se teret nameta i političkih kalkulacija u Istri često plaćao životima onih na dnu feudalne ljestvice.