Više od sedam tisuća nigerijskih kršćana ubijeno je od početka godine, što znači da svakoga jutra u prosjeku tridesetak ljudi ne dočeka zoru. Uz to je od 2009. s lica zemlje nestalo više od 19 000 crkava, a cijele zajednice prisilno su raseljene.
Nasilje dolazi s više strana: ekstremističke skupine Boko Haram i Islamska država Zapadne Afrike (ISWAP) te naoružane nomadske skupine Fulani upadaju u sela, pale bogomolje i tjeraju stanovnike. Premda motivi uključuju borbu za zemlju i vodu, napadi često ciljaju kršćane upravo zbog njihove vjere.
Demografska slika najveće afričke države – s približno 240 milijuna stanovnika i udjelom od 53–54 % muslimana te 46–47 % kršćana – dramatično se mijenja. Na sjeveru, gdje muslimani čine većinu, u brojnim saveznim državama provodi se šerijatski zakon, dok jug, pretežno kršćanski, nastoji održati sekularni karakter države. Slabost institucija, korupcija i klimatske promjene dodatno raspiruju sukob.
Unatoč ustavnoj sekularnosti, političku moć u federalnim strukturama uglavnom drži muslimanska elita sa sjevera, dok južne savezne države predvode kršćanski dužnosnici. Takav krhki balans ne daje rezultate na terenu: sela nestaju, a stotine tisuća ljudi završavaju u logorima za raseljene gdje život svodi na puko preživljavanje.
Nevladini aktivisti upozoravaju da međunarodna zajednica, zaokupljena nigerijskom naftom i regionalnom važnošću, uglavnom šuti. Bez globalnog pritiska, kažu, „tišina postaje suučesnik” u tragediji koja prijeti daljnjom destabilizacijom najveće afričke ekonomije.
