Kristen Stewart, nekadašnja zvijezda „Sumraka”, predstavila je svoj prvi redateljski film „Kronologija vode” („The Chronology of Water”) na zagrebačkom Festivalu tolerancije, nakon svjetske premijere u Cannesu. Drama, nastala prema istoimenim memoarima američke autorice Lidije Yuknavitch, prati djevojku koja u natjecateljskom plivanju traži bijeg od očeva zlostavljanja, a poslije se bori s traumama kroz seksualne ekscese, alkohol i drogu dok se ne pronađe u književnosti.
Glumica je projekt razvijala osam godina i odustala od glavne uloge, prepuštajući je britanskoj glumici Imogen Poots, kojoj je kritika pripisala jednu od najboljih izvedbi karijere. U filmu se pojavljuje i Thora Birch, a vizualni identitet obilježava zrnata 16-milimetarska fotografija, izražen kolorit vode, krvi i klora te fragmentirana struktura koja prati tok misli protagonistice.
„Razmišljala sam ispričati ovu priču od početka, ali je se ne sjećam tako”, kaže Pootsova Lydia u uvodnim minutama, uspostavljajući subjektivan ritam priče. Stewart se oslanja na kolaž snažnih slika – krv koja nestaje u odvodu tuša, uplakano oko u krupnom planu, pepelom posutu dlan – naglašavajući bol, ali i opsesivnu vezu junakinje s vodom: „Koliko milja treba da otplivaš do sebe?”
Film traje nešto više od dva sata i poigrava se eksperimentalnim pristupom, čime je redateljica podijelila publiku: dio gledaoca hvali sirovu emociju i strast, drugi zamjera prenaglašenu stilizaciju i manjak predaha. Unatoč rezervama, troipolgodišnja zvjezdica na kritičarskoj skali pokazuje da bi Stewart nakon suradnji s redateljima poput Davida Cronenberga, Oliviera Assayasa i Pabla Larraína mogla izgraditi zanimljivu autorsku karijeru.
„U vodi, kao i u knjigama, možeš ostaviti svoj život”, poruka je koja odzvanja na kraju filma – i simbolički označava dvostruki preporod: Yuknavitch kao spisateljice, a Stewart kao redateljice.