Kip krilatog lava, zaštitnog simbola Venecije koji s vrha stupa na Trgu svetog Marka promatra lagunu, po svemu sudeći nije rođen u laguni nego tisućama kilometara dalje – u Kini.
Talijanski tim arheologa i metalurga analizirao je uzorke bronce uzete s kipa tijekom obnove 1990. godine. Izotopni potpis olova otkrio je da je bakar vađen u slivu rijeke Jangce, što upućuje na dalekoistočno podrijetlo skulpture.
„Ne znamo kad je skulptura stigla u Veneciju, kada je preinačena, tko je to učinio ni kada je postavljena na stup gdje se danas može vidjeti”, izjavio je arheolog Massimo Vidale sa Sveučilišta u Padovi, suautor studije objavljene u časopisu Antiquity.
Ni lav – lav?
Istraživači su primijetili da se skulptura u mnogočemu razlikuje od zapadnjačkih prikaza kralja životinja. Umjesto toga podsjeća na kineske pogrebne čuvare „zhenmushou” iz dinastije Tang (618.–907.). „Ta hibridna stvorenja imaju lavlje njuške, vatrene grive, rogove i podignuta krila pričvršćena za ramena, šiljaste i podignute uši te, ponekad, djelomično humanizirane crte lica”, navodi se u studiji. Posebno se ističe „loptast nos” koji zhenmushou dijele s venecijanskim lavom.
Put svile do lagune
Kako je taj istočnjački čuvar grobnice završio na Jadranu, ostaje misterij. Autori iznose hipotezu da ga je mogao donijeti Niccolò Polo sa svojim bratom Maffeom, otac i stric slavnog istraživača Marca Pola. Braća Polo boravila su 1265. na dvoru mongolskog vladara Kublaj-kana u Hanbaliku (današnji Peking) i možda su ondje nabasala na intrigantnu skulpturu. U to je vrijeme Mletačka Republika već prihvatila lava kao svoj simbol te su braća, smatraju znanstvenici, mogli doći na „pomalo smionu zamisao” da egzotični kip predstave kao krilatog zaštitnika svetog Marka.
Ako je doista krenuo Putem svile, lav nije mirovao ni nakon dolaska u lagunu. Nakon Napoleonova osvajanja Venecije 1797. srušen je sa stupa, rastavljen i odvezen u Pariz kao ratni trofej. Tek 1815., nakon pada Napoleona, vraćen je u domovinu koja ga danas slavi – i fotografira – kao jedan od svojih najprepoznatljivijih simbola.
Skulptura je tijekom stoljeća pretrpjela brojne promjene: odrezane su joj uši, umanjena krila, čak su nestali originalni rogovi koji bi joj dodatno naglasili azijsko porijeklo. Jedini sačuvani dokument koji kip spominje potječe iz 1293., kad je već bio oštećen i zahtijevao popravke.
Iako mnoga pitanja ostaju otvorena, nova analiza prva je pružila čvrst fizički trag da je venecijanski lav pridošlica s Dalekog istoka. A dok znanstvenici nastavljaju slagati mozaik njegove prošlosti, milijuni turista i dalje prolaze ispod krila neobičnog putnika – nesvjesni da možda gledaju u lice drevnog kineskog čuvara, a ne mediteranskog lava.