Godinama su bili glasni zagovornici invazije na Ukrajinu, prikupljali milijune rubalja za vojsku i veličali Vladimira Putina. Danas ih isti sustav proglašava neprijateljima.
Rusko ministarstvo pravosuđa nedavno je politologa Sergeja Markova i vojnog blogera Romana Aljohina uvrstilo na popis „stranih agenata”, etiketu s negativnom sovjetskom konotacijom koja im nameće stroga financijska i birokratska ograničenja. Nekoliko dana poslije, ukrajinsko-rođena komentatorica Tatjana Montjan dobila je još težu kvalifikaciju: „teroristkinja i ekstremistica”. Taj status vlasti obično lijepe najopasnijim protivnicima režima.
Analitičari u Moskvi u tome vide novu fazu čistke: nakon što su antiratni glasovi ušutkani ili protjerani, represivni aparat sada jede vlastitu ultranacionalističku bazu. Politička znanstvenica Ekaterina Šuljman upozorava da se radi o sukobu dviju struja unutar sustava – „lojalista” vezanih uz Kremlj i Ministarstvo obrane te mreže tzv. Z-blogera i dobrovoljaca koji su se profilirali kao oštri kritičari vojnog vrha. „Autokracije se boje svake građanske mobilizacije. Svaki autentični pokret, pa i proratni, percipira se kao prijetnja”, navodi Šuljman.
Novac dodatno raspiruje razdor. Istraživač Ivan Filippov opisuje borbu za resurse: televizijski propagandist Vladimir Solovjov, simbol lojalističkog krila, navodno je potaknuo udar na blogere jer su njihove privatne donacije za front nadmašile prihode njegove državne humanitarne zaklade. „U srži je to rat za novac”, tvrdi Filippov.
Formalni razlozi za progone variraju – Aljohinu se predbacuje razmetanje sportskim automobilom i skupim satom kupljenim od donacija, Markovu bliske veze s Azerbajdžanom, a Montjan navodna zloupotreba sredstava. No Šuljman drži da će lov na nove „neprijatelje” biti neumoljiv: „Represivni stroj mora stalno hraniti samoga sebe.”
Ironija nije promaknula dugogodišnjoj liberalnoj oporbi. Markov je, šokiran statusom stranog agenta, ustvrdio: „To je nesporazum.” Aljohin je otišao korak dalje i upozorio da zakon o stranim agentima „krši sam Ustav Ruske Federacije” te predstavlja „ozbiljno zadiranje u građanska prava”.
Povjesničari podsjećaju na sovjetsku mantru „Druže Staline, došlo je do strašne pogreške”, kojom su lojalni komunisti pokušavali izbjeći vlastite čistke. Današnja Rusija pokazuje da ni bezrezervna odanost više nije jamstvo sigurnosti.