U Pakoštanima, mjestu sa više od 100 tisuća stabala maslina, uljara „Pakoška” vlasnika Mate Ivasa pokrenula je mali energetski zaokret: koštice masline, nekad smatrane otpadom, sada se izdvajaju i prodaju kao ekološki energent.
„Koštica masline je visokokalorična sirovina koju sam dosad bacao, plaćao deponiranje”, kaže Ivas dok pokazuje novi talijanski separator instaliran prije desetak dana. Stroj tijekom prerade odvaja oko 10 % ulazne mase; tako je u prvih deset dana nastalo već 12–13 tona suhih koštica spremnih za tržište.
Jeftinije od nafte, bez dima i pepela
• Cijena: 0,30 eura po kilogramu (dvostruko jeftinije od litre lož-ulja od 1,20 eura). • Potrošnja: kućanstvu koje godišnje spali 1 000 litara nafte trebalo bi približno dvije tone koštica. • Prednosti: gotovo bez dima, minimalno pepela, dugotrajno skladištenje jer nema fermentacije.
Ivas planira ugraditi peći na koštice u vlastitoj kući i u uljari, gdje bi zamijenile postojeći sustav na naftu. Pregovara s talijanskim proizvođačima gusnatih peći prilagođenih ovom gorivu jer se u standardnim tankim pećima za pelete materijal prebrzo sagorijeva.
Korak prema „zero waste” uljari
Povećanjem kapaciteta prerade sa dvije na četiri tone maslina na sat, uljara sada proizvodi dovoljno otpada da opravda odvojeni pogon. Sljedeći korak je iskorištavanje ostatka komine kao stočne hrane i organsko gnojivo, čime bi se zatvorio kružni tok proizvodnje.
Ivas vjeruje da će se model proširiti jer „skoro svako selo ima svoju uljaru i to se sve baca”. Sve skuplji energenti i širenje maslinika idu mu u prilog, pa bi – kako kaže – povratak grijanju na maslinu mogao postati suvremena verzija tradicionalnog dalmatinskog običaja bacanja komine u ognjište.