Dok zapadni analitičari sve češće raspravljaju o krizi liberalnog poretka, hrvatski publicist opisuje vlastitu zabrinutost da bi rat u Ukrajini mogao biti upozorenje i za jug Hrvatske. U kolumni objavljenoj 29. prosinca autor se poziva na knjigu „Je li (se) Zapad izgubio?” singapurskog diplomata Kishorea Mahbubanija te na Machiavellijevu opasku da se vladar koji se oslanja isključivo na sreću urušava čim mu se ona okrene.
Ključne teze:
• Ruska invazija na Ukrajinu: Autor tvrdi da je Zapad, nakon početnog šoka, pokazao „ništa novo“, pribojavajući se kako bi „jednog sunčanog jutra“ ruske snage mogle osvanuti u Dubrovniku ako bi djelovale zajedno sa Srbijom.
• Velikosrpske ambicije: Podsjeća na devedesete, kada se tvrdilo da je „trećina Hrvatske srpska“, te ističe da pojedini srbijanski političari i danas govore kako je Dubrovnik „srpski“. To, smatra, potvrđuje da se Srbija nije odrekla „velikosrpske mitomanije“.
• Utrka u naoružanju: Spominje „mahnito“ naoružavanje Beograda i izjave predsjednika Aleksandra Vučića, koji se javno pita treba li Hrvatskoj dodatno naoružanje. Autor uzvraća da je ono nužno „kad imamo takve susjede kao što je Srbija“.
• Povijesne paralele: Podjeća kako je Nikita Hruščov – ukrajinskog porijekla – 1954. poklonio Krim tadašnjoj sovjetskoj republici Ukrajini. Za autora je to dokaz da se povijest često ponavlja na štetu malih naroda.
• Poziv na budnost: Tekst zaključe strahom da bi, kao 1991., i danas mnogi mogli podcijeniti geopolitičke rizike. Navodi riječi koje su Hrvate motivirale u Domovinskom ratu: „Ne bojte se, i mi konja za frku imamo.“
Iako je riječ o osobnom osvrtu, poruka je jasna: politički Zagreb, kaže autor, mora ozbiljno uzeti u obzir regionalnu sigurnost jer „dobar ministar obrane“ sam po sebi nije garancija mira ukoliko se povijest ponovi na jugu Hrvatske.
