Zlatko Komadina više nije primorsko-goranski župan – funkciju koju je obnašao pune 24 godine predao je na prošlim lokalnim izborima, a saborsku klupu odabrao je kao svojevrsnu političku mirovinu.
„U politiku sam ušao jer me nervirao odnos prema tekovinama antifašizma. Ljudi su se 70-ih i 80-ih više smijali nego danas”, objašnjava dugogodišnji SDP-ovac dok sjedi u saborskom kafiću u zgradi na Črnomercu. U istoj je zgradi, tada vojarni JNA, 1983. odrađivao vojni rok.
Komadina kaže da mu služenje vojske nije ostalo u dobrom sjećanju. Prisjetio se kako je jednom završio pred vojnim sudom kao svjedok – „imali smo budalu koja je cinkala jednog zapovjednika”. Još mu je teže pao događaj kada je jedan kolega vojnika na straži ubio ženu.
Unatoč dugoj karijeri ističe da ga „nijedna afera nije dotakla”. Govori i o odnosima unutar SDP-a: suradnju s Ivicom Račanom opisuje kao partnersku, sa Zoranom Milanovićem kao kompleksnu, a smatra da je Davora Bernardića stranka „prebrzo gurnula u vatru”.
Naglašava i svoje partizansko obiteljsko naslijeđe koje ga je, kaže, oblikovalo od ranog djetinjstva. Upravo zato mu je, tvrdi, borba za očuvanje antifašističkih vrijednosti ostala glavnim motivom političkog djelovanja.
Zaključuje da će, i iz saborskih klupa, nastaviti „podsjećati na važnost antifašizma i zdravog razuma” te promicati politiku bez skandala – onako kako je, kaže, radio posljednja dva i pol desetljeća.
