Indijsko-američka književnica Kiran Desai objavila je treći roman „The Loneliness of Sonia and Sunny”, gotovo dvadeset godina nakon što je za „The Inheritance of Loss” 2006. osvojila Booker. Novo djelo, opsežno 700 stranica, već je ušlo na dugu listu istoga priznanja.
„Ljudi su se počeli pitati što nije u redu sa mnom”, prisjetila se Desai smiješeći se dok opisuje godine posvećene rukopisu. Pisala je svakodnevno, od ranog jutra do kasno navečer, katkad i na putovanjima u Meksiko, gomilajući bilješke koje su 2013. narasle na 5 000 stranica. Zašto je proces trajao tako dugo? „Bila sam tvrdoglava; jednostavno nisam mogla stati”, kaže spisateljica koja danas ima 54 godine.
Roman prati dvoje indijskih pisaca u Sjedinjenim Državama čiji se životi isprepleću kroz, kako autorica ističe, „modernu romansu koja zapravo nije romantična”. Kroz više vremenskih slojeva i likova Desai analizira klasne razlike, rasu, obiteljske nasljeđene traume i porast hinduističkog nacionalizma u Indiji početkom novog tisućljeća.
Desai živi u njujorškoj četvrti Jackson Heights, multikulturnom susjedstvu koje se, tvrdi, promijenilo nakon strožih imigracijskih racija. „Prije Trumpa pod nadvožnjakom podzemne željeznice sve je vrvjelo od štandova s arepama, takosima, vjerskim amajlijama… Sada su mnogi zatvoreni. Ljudi su u strahu”, kaže autorica.
Unatoč izoliranom načinu rada – „bila sam toliko sama da nisam mislila ni o sebi ni o rodnom identitetu” – Desai ističe kako joj je svakodnevni telefonski razgovor s 88-godišnjom majkom, književnicom Anitom Desai, bio najveća potpora. Majka joj je i prvi čitatelj: „Ona točno zna što pokušavam postići, čak i kad još nije na papiru.”
Desai priznaje da nakon monumentalnog projekta još ne razmišlja o novoj knjizi. „Ovo je velika knjiga mog života. Nemam vremena ponoviti ovakvu ambiciju”, zaključuje, ali dodaje da je već sama nominacija za Booker „osjećaj kao da je izbjegnuta neka neodređena katastrofa”.