Kad se u ratom razorenoj Ukrajini pojavi kamiončić pun tapioka kuglica, iza volana najčešće sjedi Brother Dong – 52-godišnji Kinez s njemačkom putovnicom i nadimkom koji ljubomorno čuva pravo ime.
Nekadašnji pripadnik kineske Narodne oružane policije svakoga mjeseca kreće iz Frankfurta prema skladištu u Berlinu, tovari vreće s tapioka perlama i vozi gotovo 5 000 kilometara preko Poljske do Lavova. Uz sastojke za popularni bubble tea, u kombi stanu i deke, rukavice te prijenosni grijači koje potom dijeli širom Ukrajine.
„To nije poslovni plan, nego vjera da ostavimo malo svjetla u mraku”, ističe Dong, pokretač četiri Maomi kafića u Odesi, Kijevu i još dva grada. Lokalima – zasad neprofitabilnima – upravlja desetak volontera koji se nevezano uz rat nazivaju Odesa Fighting Cats. Zidove krase fotografije kineskih i tajvanskih dragovoljaca poginulih u obrani Ukrajine, poput Penga Chenlianga i Tsenga Sheng-guanga. „Radimo to da ih mlađi posjetitelji ne zaborave. Hrabrost nam je u krvi”, objašnjava Dong.
Od pandemije do preokreta
Dong je gotovo tri desetljeća živio s kineskom putovnicom, vodio turističke grupe po Europi i djeci pjevao kinesku himnu. Sve se promijenilo 2020. kada je zbog strogih covid-mjera njegova punica u Šangaju ostala bez pravodobne liječničke pomoći i preminula dok je kći bila prisilno zatvorena u hotelskoj karanteni. „Bio je to trenutak kad sam shvatio koliko daleko autoritarni režim može ići”, kaže. Ubrzo je podnio zahtjev za njemačko državljanstvo, a ruska invazija dodatno ga je, kaže, učvrstila u borbi protiv diktature.
Brojni Kinezi koji javno podupiru Kijev plaćaju cijenu. Na posljednjem putu u domovinu granični su ga policajci četiri sata ispitivali i pregledavali mobitel, željni saznati planira li se priključiti ukrajinskoj vojsci. Slična iskustva opisuje i umjetnik Du Yinghong, koji od jeseni oslikan u plavo-žute boje obilazi ukrajinske gradove s porukom „Slava Ukrajini” i priprema otvaranje galerije pokraj Kijeva.
I dok trgovina između Pekinga i Moskve obara rekorde, mala mreža kineskih dobrovoljaca u Ukrajini pokušava dokazati da autoritarna država ne govori u njihovo ime. Dongova taktika je jednostavna: za stolom s čašom slatkog mliječnog čaja lakše je graditi povjerenje nego političkim parolama.
„Ne mogu na frontu niti nositi oružje, ali mogu pomoći majkama i djeci”, kaže čovjek koji je jednom nogom u Frankfurtu, drugom u Odesi, a srcem – kako tvrdi – tamo gdje ljudi odbijaju pokleknuti pred silom.