Saborska zastupnica Ivana Kekin (Možemo!) upozorila je da hrvatski mehanizmi zaštite žena od nasilja „ne funkcioniraju” te da nasilje „više prepoznaju kao bračnu razmiricu nego kao kazneno djelo”. Dan uoči saborske rasprave o osnivanju istražnog povjerenstva za femicide, Kekin je na konferenciji u Saboru zatražila da parlament ispita gdje institucije zakazuju.
Kekin podsjeća da su femicidi rijetko izolirani ispadi nego posljednja faza dugotrajnog nasilja. „Femicid je najsprečiviji zločin. Dug put prijetnji, kontrole i ponižavanja pruža bezbroj prilika da ga sustav zaustavi – ako ga primijeti”, poručila je.
Brojke koje iznosi zabrinjavaju: prošle godine ubijeno je 19 žena, najviše otkako je Andrej Plenković premijer, a ukupno ih je, prema njezinim riječima, u tom razdoblju ubijeno više od 130. Pritom su mnoge žrtve prethodno prijavljivale nasilnike, a neki počinitelji imali su dvoznamenkasti broj prijava.
Zato Klub Možemo! predlaže povjerenstvo koje bi odgovorilo na temeljna pitanja:
• što se događa nakon prve prijave nasilja; • kako policija i socijalna skrb procjenjuju rizik; • postoje li jasni protokoli i edukacija službenika; • tko nadzire provođenje zaštitnih mjera; • gdje prestaje suradnja između MUP-a, pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva.
„Tražimo da se uključi Sabor jer su brojke neumoljive”, istaknula je Kekin, dodavši da zaštita žena „ne bi smjela dijeliti političke stranke”.
Kritizirala je i Vladinu odluku da na sutrašnju raspravu pošalje samo predstavnike Ministarstva pravosuđa. Smatra da se Vlada usredotočuje tek na represiju — najavom uvođenja pojma femicida u Kazneni zakon — dok se prevencija mora odvijati unutar drugih resora.
Primjeri iz prakse, kaže, pokazuju kako žrtve i nasilnici nerijetko dobiju identične prekršajne kazne jer se incident tumači kao „bračna svađa”. Time sustav, upozorava, šalje poruku da se isplati šutjeti. Posebno naglašava i pitanje djece u nasilnim obiteljima: nasilni otac, smatra, ne može imati ista roditeljska prava.
Zaključuje da država trenutačno „ne samo da ne štiti žrtve, nego im postaje dodatni rizični faktor” i da je krajnje vrijeme da sve nadležne institucije počnu surađivati kako bi se broj ubojstava žena napokon smanjio.