Prema potpisanom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, 80-godišnji Makaranić, čije se psihičko stanje već godinama vodilo kao teško, trebao je zauzvrat za brigu svojoj novoj „skrbnici” prepustiti stan od 50 četvornih metara u strogom centru Makarske.
No, umjesto skrbi, slijedila je serija poteza koji izazivaju ozbiljna pitanja o mogućem iskorištavanju nemoćne osobe:
- samo nekoliko dana nakon sklapanja ugovora starac je prebačen u Psihijatrijsku bolnicu Rab, gdje je proveo četiri mjeseca;
- potom je preseljen u dom za dementne osobe u Slavonskom Brodu, stotinama kilometara od rodnog grada;
- obitelj – kći i unuci koji žive u inozemstvu – o svemu je doznala tek posredno i nije stigla ni pozdraviti se s njim.
Kad je 80-godišnjak preminuo, skrbnica je organizirala sprovod bez svećenika i bez obitelji. Između svibnja i listopada iste godine prebacila je vlasništvo stana na svoje ime.
Kći, i sama teško narušena zdravljem nakon više moždanih udara, sada pred hrvatskim pravosuđem traži poništenje ugovora i pokretanje kaznenog postupka. Pita se i zašto Državno odvjetništvo još ne reagira na, kako tvrdi, očito oduzimanje imovine psihički bolesnoj osobi.
Slučaj ponovno otvara pitanje koliko su starije i nemoćne osobe zaštićene od zlouporabe instituta dosmrtnog uzdržavanja te koliko sustav prati što se događa nakon što se takvi ugovori potpišu.