Zagrebačka gradska skupština 16. listopada odlučivat će o ukidanju naziva triju ulica u prigradskom naselju Ivanja Reka koje danas nose imena vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Šarića, svećenika i dugogodišnjeg predsjednika Matice hrvatske Filipa Lukasa te književnika i emigrantskog intelektualca Antuna Bonifačića. Inicijativu su prije dvije godine pokrenuli Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Svjetski židovski kongres, argumentirajući da su u pitanju osobe povezane s ustaškim režimom.
Povjesničar Tomislav Kardum s Hrvatskoga instituta za povijest smatra da je riječ o „opasnom presedanu” i tvrdi da se trojicu intelektualaca nepravedno etiketira. Prema njegovu istraživanju, nagrađeni su ulicama zbog doprinosa hrvatskoj kulturi, a ne zbog djelovanja u razdoblju 1941.–1945.
„Indikativno je da se u obrazloženju kao njihov glavni krimen navodi ideja da su oni podupirali NDH i ustaški režim”, kaže Kardum, upozoravajući da u Zagrebu već postoji niz ulica nazvanih po osobama koje su tijekom NDH obnašale istaknute funkcije, poput Branka Gavelle, Kreše Golika ili Dragutina Tadijanovića, a čije ulice nitko ne dovodi u pitanje.
Kardum podsjeća da su Šarić, Lukas i Bonifačić nakon 1945. otišli u emigraciju, čime su postali protivnici komunističkog režima. Upravo zbog toga, tvrdi, danas postaju „sporni”. Ističe i da je čak i UDB-a u svojim izvješćima razlikovala njihove stavove: Lukasa je svrstavala među „anglofile”, a Bonifačića opisivala kao nacionalista koji nije bio pobornik ustaškog pokreta.
„Oni kao da žele reći da svi hrvatski nacionalisti automatski pripadaju nekakvomu ustaškomu svjetonazorskomu spektru. A to zaista nije bilo tako”, naglašava povjesničar. Dodaje da je Bonifačić tijekom NDH radio tek činovnički posao u ministarstvu vanjskih poslova, daleko od propagandnih i represivnih struktura, dok je Lukas u inozemstvu obnovio Hrvatsku reviju, „svjetionik slobodne intelektualne rasprave”.
S obzirom na najave pojedinih političara o mogućem vraćanju Trga maršala Tita, Kardum ocjenjuje da se aktualna rasprava o preimenovanju ulica može promatrati kao svojevrsna „diverzija” vladajuće zagrebačke opcije: „Nismo vratili Titov trg, ali smo maknuli imena ulica koje su svoje nazive dobile prema 'ustašama' i 'suradnicima režima NDH'.”
Povjesničar zaključuje da bi eventualno brisanje imena Šarića, Lukasa i Bonifačića predstavljalo „korak unazad u civilizacijskom smislu” te selektivno i površno čitanje recentne povijesti.