Na samo tri kilometra zapadno od Dubrovnika leži Koločep, otočić iz Elafitskog arhipelaga koji se mještanima i dalje čini važnijim od turističkih trendova.
Bez automobila, bez parkirališta i bez glasnih glisera, Kalamota – kako ga lokalci zovu – ostaje jedna od rijetkih mediteranskih oaza u kojoj se svakodnevica još mjeri ribarskim konopima i maslinovim stablima, a ne brojem pregleda na društvenim mrežama.
Sedam crkava i rimske amfore
Na površini od samo 2,44 km² smješteno je sedam predromaničkih crkava podignutih između 9. i 11. stoljeća. Kapela sv. Antuna skriva se u masliniku, dok crkva sv. Nikole nadgleda uvale za koje mještani kažu da su i dalje „njihove privatne plaže”.
Arheološka istraživanja u Donjem Čelu otkrila su ulomke amfora iz 2. stoljeća i brončane alate iz pravokutne rimske građevine duge 60 metara. Još se ističe i mramorna oltarna ograda iz 11. stoljeća iz crkve sv. Mihovila, ukrašena reljefima koje povjesničari svrstavaju među najvrjednije primjerke hrvatskoga ranosrednjovjekovnog kiparstva.
Život bez automobila – i bez masovnog turizma
Stanovnici su se davno odrekli cestovnog prometa; automobila nema, pa ni infrastrukture koja bi im pravila društvo. Ribarski brodovi i dalje imaju prednost u luci Donje Čelo, dok se tradicionalne kamene kuće koriste kao obiteljski domovi, a ne kao apartmani s pet zvjezdica.
Umjesto da grade hotele, otočani zarađuju od ulova plave ribe i proizvodnje maslinova ulja, nudeći posjetiteljima obiteljski smještaj za otprilike 60 eura po noćenju. Plaže ostaju prirodne, borova hladovina netaknuta, a jedini stalan zvuk je zrikavac – nikako motor jet skija.
Kada (i kako) doći
Trajekt iz Dubrovnika pristaje nekoliko puta dnevno, a najbolji trenutak za dolazak, kažu mještani, jest svibanj ili rujan: more je toplo, sunce blago, a otok još mirniji. U seoskim konobama nudi se riba ulovljena toga jutra i maslinovo ulje koje se na istim terasama proizvodi desetljećima.
Dok se dijelovi Jadrana bore s prenapučenošću, Koločep pokazuje kako se baština i priroda mogu očuvati – ali samo dok lokalna zajednica ima posljednju riječ o vlastitom otoku.