U prosincu 1929. okružni sud u Solnoku izrekao je presude skupini žena iz obližnjeg sela Nađireva, optuženih da su tijekom osamnaest godina sustavno trovane svoje muževe arsenom. Istraga je pokazala da je od 1911. do 1929. u toj maloj poljoprivrednoj zajednici na obalama Tise umrlo najmanje 50 muškaraca, a gotovo sva tijela ekshumirana su s tragovima arsena.
Ključna figura bio je seoski primalja Žužana Fazekas. Kao jedina osoba s medicinskim znanjem, pružala je pomoć pri porođajima, ali i savjete očajnim suprugama. Kada bi joj se žene požalile na pijane ili nasilne partnere, nudila je „jednostavno rješenje” – otrov dobiven namakanjem papira namijenjenog hvatanju muha. Bočice takvog otrova kasnije su pronađene zakopane u njezinu vrtu.
Nasilje, dogovoreni brakovi i nemogućnost razvoda stvarali su u selu klimu očaja. Mnoge su se djevojke udavale vrlo mlade za znatno starije muškarce, često zbog zemljišnih ugovora i nasljedstva. Prema svjedočanstvu tadašnje mještanke Marije Gunje, muškarci su „tukli žene, silovali ih, mnogi su bili nevjerni”.
Sumnje su se rasplamsale tek kada je seosko groblje postalo neuobičajeno puno. Nakon ekshumacije 50 tijela, u 46 je otkriven arsen. Policija je 19. srpnja 1929. stigla u Fazekasinu kuću, no ona je, vidjevši žandare, popila vlastiti otrov i umrla prije uhićenja.
Ukupno 26 žena iz Nađireva izvedeno je pred sud. Osam ih je osuđeno na smrt, dok su ostale dobile dugotrajne ili doživotne kazne zatvora. Malo ih je priznalo krivnju, a motivi su ostali nejasni: miješali su se siromaštvo, pohlepa, ali i strah od povratka muževa s fronta nakon Prvog svjetskog rata, kada su neke žene navodno započele veze s ruskim ratnim zarobljenicima koji su radili na njihovim imanjima.
Slični slučajevi zabilježeni su i u obližnjem Tisakurtu, gdje je arsen pronađen u nekoliko ekshumiranih tijela, no nitko nije odgovarao. Procjenjuje se da bi broj žrtava u cijeloj regiji mogao dosegnuti 300.
Iako je vrijeme izbrisalo mnoga sjećanja, legenda o „trovačicama iz Nađireva” ostala je upozorenje o tome što se događa kada strah, nasilje i beznađe nadvladaju zakone i moral. Marija Gunja ironično je primijetila da se nakon otkrića zločina „ponašanje muškaraca prema ženama značajno poboljšalo”.