Reza Šah Pahlavi, bivši vojnik čvrste ruke, popeo se 1925. na ruševinama kadžarske države i započeo novo poglavlje iranske povijesti. U tamnoj uniformi i s pogledom naviklog zapovjednika pojavio se kao odgovor na zemlju rastrganu između plemenskih starješina, vjerskih autoriteta i stranih interesa.
Od prvog dana obećavao je „red, napredak i nacionalni ponos”. Tu je viziju provodio nemilosrdno: modernizirati Iran — po svaku cijenu. No dok je provodio reforme bez osluškivanja društvenog ritma, stvarao je i duboko nezadovoljstvo. Brutalni tempo promjena, skrojeni odozgo, desetljećima kasnije pretvorio se u iskru koja će srušiti ne samo njegovu dinastiju nego i sam model vladavine koji je gradio.
Priča o Reza Šahu tako ostaje upozorenje: modernizacija bez društvenog konsenzusa može biti podjednako razorna kao i stagnacija koju nastoji iskorijeniti.