Trideset i pet godina nakon što se rodila ideja o civilnoj zračnoj luci, Slavonija ju je napokon dobila – i to nakon svega 18 mjeseci gradnje.
Iz temeljnog kamena, položenog 23. studenoga 1978., do svečanog otvorenja 31. svibnja 1980., nova osječka zračna luka niknula je na 142 hektara polja kraj sela Klisa, dvadesetak kilometara jugoistočno od grada. Pista duga 2,5 kilometra i široka 45 metara zahtijevala je iskapanje oko 1,7 milijuna kubika zemlje i jednaku količinu nasutog šljunka.
Zajednički pothvat slavonskih i baranjskih općina Zbog činjenice da su gradnju financirale sve općine istočne Hrvatske, tadašnji su se čelnici hvalili kako će aerodrom ostati „trajni svjedok njihova zajedništva”. Nada se temeljila na procjeni da će lokalna prehrambena industrija već prve godine moći zrakom otpremiti do 500 tona robe, uz prijedlog da se u neposrednoj blizini podignu staklenici za rano povrće.
Prvi susret s mlaznjacima Na generalnoj probi, nekoliko dana prije otvorenja, tromotorni Jak-40 cijeli je dan polijetao i slijetao kako bi se precizno podesili radari i uređaji za navođenje – prizor kakav Osječani dotad nisu vidjeli. Na samoj svečanosti više od tisuću ljudi dočekalo je prvi sletjeli zrakoplov, Boeing 727 sa švedskom posadom koja je obučavala domaće pilote. Stigli su i putnički avioni iz Splita, Ljubljane, Zagreba, Maribora i Beograda, a stotinjak uzvanika nagrađeno je desetominutnim panoramskim letom iznad ravnice.
Redoviti promet već dva dana poslije Prvi komercijalni let poletio je 2. lipnja 1980. prema Zagrebu s dvanaest putnika. U samo dvanaest dana kroz Osijek je prošlo 1 704 putnika, a zrakoplovni prijevoznici tipa DC-9 i Boeing 727 održavali su linije za Zagreb, Split, Dubrovnik, Pulu i Beograd. Dok je linija prema glavnom gradu tek stvarala putničku naviku, obalni smjerovi bili su gotovo rasprodani. Kako bi se dodatno popularizirao novi način putovanja, uvedeni su „air-lift” turistički paketi koji su obuhvaćali povratni let, transfere i hotelski smještaj na Jadranu.
Sigurnost i ušteda kao mamac Promidžbeni materijali iz tog razdoblja naglašavali su da je u cijeloj Jugoslaviji 1979. poginulo 5 400 osoba u cestovnom prometu, dok u zračnom prometu nije bilo ni jedne žrtve. Uspoređivalo se i cijenu: tvrđeno je da je let do Dubrovnika upola jeftiniji od putovanja automobilom, a višestruko brži.
Iako je bila najmanja zračna luka u tadašnjoj državi, promet je od prvog dana bio solidan, a putnicima i gospodarstvu Slavonije otvoren je – doslovce – prozor u svijet.