Na blatnjavoj liniji bojišnice zapadno od Pokrovske dvojica pripadnika 31. ukrajinske brigade, Bohdan (41) i Ivan (45), upravo su završili 62-dnevnu smjenu koju će pamtiti po skučenom podrumu od tri kvadrata, jedinom zaklonu od ruskih dronova. Tjednima su preživljavali na paketima koje im je spuštao prijateljski dron; zahod im je bio isti taj podrum, a najbliže suborce nisu mogli dozvati glasom – zbog opasnosti od otkrivanja.
„Ne mogu više normalno spavati, pretiho je”, kaže Bohdan, otac petero djece koji je prije 2022. postavljao toplinsku izolaciju. Kada je odlazio na frontu, ženi je rekao da će ga biti dva tjedna. Vratio se tek nakon puna dva mjeseca – i jedva je uhvatio signal da joj javi da je živ.
Istodobno je u pozadini ponovno propadala diplomatska ofenziva. Moskva je preko posrednika nudila „mir” uz uvjet da Kijev trajno preda cijelu Donjecku oblast, odustane od NATO-a i prizna postojeću okupaciju. Ukrajina je takav prijedlog odbila kao kapitulaciju; revidirana verzija ubrzo je proglašena „neprihvatljivom” i u Kremlju.
„Nitko ne želi da rat traje, ali nećemo pokloniti zemlju nakon tolikih žrtava”, govori Bohdan dok sa sebe skida blato. U zapovjednom šatoru do riječi mu se nadovezuje narednik zadužen za dronove, 31-godišnji Andrij: „To je – citiram – ‘fucking bullshit’.” Suborci se uz smijeh slažu.
Brojke u pozadini, međutim, zabrinjavaju: vojni psiholozi procjenjuju da 3–5 % vojnika nakon smjene treba dodatni tretman. Samo u listopadu čak 21 602 pripadnika oružanih snaga prijavljeno je kao samovoljno udaljeno, a kronični nedostatak pričuve znači da se smjene produžuju unedogled. Medic 30. brigade Serhij Tiščenko tako je na jednoj poziciji proveo nevjerojatnih 471 dan.
Dronovi su promijenili i rusku taktiku: umjesto tenkovskih juriša sada u ‚zonu ubijanja’ ulaze dvojice ili trojice, opremljeni termo-kapuljačama u nadi da će izbjeći kamere. „Ako ih vidimo, 95 % je šansa da neće preživjeti”, tvrdi bojnik Ruslan iz iste brigade, ali upozorava da magla i kiša sve češće dopuštaju Rusima da neprimijećeni nagomilaju snage. Zapadno od Huljajpolja Ukrajinci su prošli mjesec izgubili oko deset kilometara kvadratnih.
Bohdan i Ivan osjetili su to na svojoj koži: u zoru im je na desetak metara izletjela trojka ruskih vojnika. Dvojicu su odmah pogodili, no preživjeli je pozvao topničke dronove prije nego što je i sam likvidiran. Krhotine tzv. Baba Jaga bombe zatrpale su ulaz u sklonište; još dvije takve, kažu, i sve bi se urušilo.
Epilog je bio još naporniji. Vozila su bila laka meta, pa su prema pozadini pješačili 10–15 km, skrivajući se po šumarcima tri noći zaredom. Kad su ih napokon pokupili, cestom su prošli pokraj automobila upravo raznesenog dronom.
Sada, nekoliko dana kasnije, terenska odjeća im je oprana, kofeinske tablete zamijenjene toplom kavom. Ipak, rotacija se bliži i dvojac će za tjedan dana vjerojatno natrag u rovove. Na pitanje jesu li spremni ponoviti još 62 dana pod zemljom, Bohdan sliježe ramenima: „Kakav izbor imamo? Mačka kojoj dopustiš da legne pod stol ubrzo će skočiti na stol. Tako je i s Putinom.”
