Tetovaža je nekad bila najsnažniji pečat odanosti: trajni podsjetnik na bend, film ili lik koji nam je obilježio mladost. No što kada taj simbol ostane na koži, a idol koji ga je nadahnuo potone u kontroverze?
Coté Arias iz Santiaga mislila je da je ispunila životni san kad joj je 2012. Morrissey na druženju obožavatelja potpisao podlakticu. Potpis je odmah pretvorila u trajnu tintu. Danas, nakon što je engleski pjevač javno podržao krajnju desnicu i izrekao zapaljive komentare o imigraciji, ta joj tetovaža otvara neugodne rasprave. „The tattoo is very visible,” priznaje.
Sličnu nelagodu osjetila je i Ella, koja je na početku fakulteta ponosno nosila žutog Pikachua na zapešću. Na razgovoru za posao dočekalo ju je pitanje o značenju crteža, pa je počela skrivati ruku i, naposljetku, krenula u skupo i bolno lasersko uklanjanje.
Grace iz Londona odlučila je problem riješiti prekrivkom: preko loga Blink-182, urezanog još s 15 godina, nacrtala je sjenjenu ružu. „It’s maybe equally bad, but at least it’s slightly less embarrassing,” kaže kroz smijeh.
Neki pak svoje greške prihvaćaju s ironijom. Tim iz Bristola isklesao je na koljenu brojke „3:04” – referencu na omiljenu sekundu pjesme Franka Oceana „White Ferrari”. Tek jutro poslije shvatio je da obrnuto piše „hoe”. Unatoč gaf-u, nema namjeru mijenjati tetovažu: „I think it’s a nice reminder of how careless I was.”
Drugi osjećaju duboku izdaju. Kai iz Seattlea u mladosti je uronio u svijet Harryja Pottera, a na tijelu nosi simbol Darova smrti. Otpor prema tetovaži nastao je nakon eseja J. K. Rowling iz 2020. o „novom trans aktivizmu”. „My tattoo now feels like being branded: I cringe when Harry Potter fans see it and try to engage with me about new material,” priznaje Kai, koji se izjašnjava kao nebinarna osoba.
Brazilski obožavatelj Josh prepravlja motiv albuma „808s & Heartbreak” nakon što je Kanye West javno izrekao antisemitske stavove. U Melbourneu je kulturološka istraživačica Paige Klimentou potpuno prekrila tetovažu inspiriranu bendom Brand New, suočena s optužbama za seksualno uznemiravanje protiv pjevača Jesseja Laceyja.
Ni veličina ni cijena zahvata nisu spriječili Oliviju Jordan s Novog Zelanda da razmisli o uklanjanju velikog portreta Marilyn Mansona kad su se nizale optužbe protiv glazbenika. No laserski tretmani bili su preskupi, a blackout rukav predrastičan, pa je – kažu – naučila živjeti s podsjetnikom na vrijeme „kad nisam razmišljala o doživotnim posljedicama”.
Stručnjaci napominju da u eri nakon #MeToo-a navigacija fandomom postaje sve kompleksnija. Mnogi, poput Coté Arias, pokušavaju redefinirati značenje tetovaže umjesto da je brišu. Rasprave koje su vodila, kaže, pomogle su joj shvatiti da „nismo dužni voljeti baš sve što naš omiljeni umjetnik kaže ili radi”.
Umjesto da odbacimo sjećanja na plakate i koncerte koji su oblikovali naše identitete, čini se da današnji fanovi biraju nijansiraniji pristup: priznati tko smo bili, priznati da su se okolnosti promijenile – i odlučiti hoće li tinta ostati podsjetnik ili postati prošlost.